Raspoređivanje šest britanskih borbenih aviona F‑35B Lightning II u bazu RAF Akrotiri na Kipru predstavlja snažan vojno‑politički signal u trenutku rastućih tenzija između SAD, Irana i Izraela.
Raspoređivanje šest britanskih borbenih aviona F-35B Lightning II iz baze RAF Marham u bazu RAF Akrotiri na Kipru predstavlja više od rutinske rotacije snaga.
Ovaj potez dolazi u trenutku kada se američko-iranski nuklearni pregovori odvijaju paralelno sa otvorenim vojnim signalima, izraelskim upozorenjima i sve izraženijim rizikom od iznenadne regionalne eskalacije.
U kombinaciji sa već prisutnim avionima Eurofighter Typhoon FGR4, Ujedinjeno Kraljevstvo jasno pokazuje da se priprema za scenario u kojem diplomatija može vrlo brzo biti zamijenjena silom.
RAF Akrotiri ima specifičnu ulogu u britanskoj vojnoj arhitekturi. London ovu bazu definiše kao stalnu zajedničku operativnu platformu, namijenjenu istovremenoj zaštiti suverenih teritorija, podršci regionalnim operacijama i brzom reagovanju u kriznim situacijama na Bliskom istoku.
Upravo ta formulacija ukazuje na pripremu za naglu eskalaciju, sa očuvanjem političkog manevrskog prostora dok se situacija razvija.
U operativnom smislu, F-35B donosi kvalitativno drugačiju sposobnost u odnosu na Typhoon. Njegova vrijednost nije u masovnim udarima, već u ulozi teško uočljivog senzorskog čvora.
Kombinacija radara AN/APG-81, optoelektronskih sistema i naprednog paketa elektronske podrške omogućava prikupljanje, fuziju i distribuciju podataka u realnom vremenu, čak i u okruženju snažnog elektronskog ratovanja. F-35B tako djeluje kao "oči i uši" cijele vazdušne grupe, otkrivajući vazdušne i površinske prijetnje koje potom mogu biti angažovane drugim sredstvima.
Naoružanje koje nose britanski F-35B jasno ukazuje na defanzivno-kontrolnu misiju. Avioni su opremljeni raketama AMRAAM i ASRAAM za borbu van i unutar vizuelnog dometa, dok je integracija raketa Meteor i dalje u fazi postepenog uvođenja.
Za zadatke vazduh-zemlja, oslanjaju se na precizno vođenu municiju Paveway IV, što omogućava ograničene, visokoprecizne udare, ali ne i dugotrajne operacije visokog intenziteta. Ovakva konfiguracija govori o kontroli eskalacije, a ne o njenom podsticanju.
Nasuprot tome, Eurofighter Typhoon ostaje glavni "udarni konj" britanske avijacije u regionu. Njegova sposobnost da nosi rakete dugog dometa Meteor, krstareće rakete Storm Shadow i protivoklopne sisteme Brimstone II daje Londonu pun spektar opcija, od vazdušne dominacije do dubokih udara po strateškim ciljevima. Zajedničko djelovanje F-35B i Typhoona stvara slojevitu strukturu u kojoj jedan avion otkriva i označava, a drugi izvršava udar.
Sve se ovo odvija u kontekstu rastućih tenzija između Sjedinjenih Država i Irana. Iako obije strane javno govore o "opreznom optimizmu", paralelno se razmjenjuju vojni signali, ekonomske pretnje i demonstracije sile. Iran nastavlja da se oslanja na posrednike, raketne snage i dronove, dok Zapad jača svoje prisustvo oko ključnih tačaka regiona.
Za London, ovo znači potrebu da zaštiti sopstvene snage, umiri saveznike i zadrži sposobnost brzog odgovora bez gubitka kontrole nad događajima.
Kipar se u tom smislu nameće kao idealna platforma. Geografska blizina Levanta omogućava brzo uspostavljanje borbenih vazdušnih patrola, rano otkrivanje prijetnji koje se kreću ka zapadu i zaštitu ključnih logističkih i vojnih sredstava.
Raspoređivanje F-35B u Akrotiriju daje Britaniji fleksibilan paket koji objedinjuje nadzor, obavještajno prikupljanje i momentalnu reakciju.
Istovremeno, Izrael dodatno podiže ulog. Izraelski zvaničnici otvoreno upozoravaju da iranski balistički raketni program predstavlja egzistencijalnu prijetnju i jasno poručuju da su spremni da deluju samostalno ukoliko se pređu njihove "crvene linije".
U razgovorima sa Vašingtonom predstavljeni su konkretni operativni scenariji za udare na proizvodnu i infrastrukturnu osnovu iranskog raketnog programa, uz naglašavanje da parcijalni udari ne riješavaju suštinu problema.
Posebnu zabrinutost u Jerusalimu izaziva mogućnost da se Vašington odluči za ograničene, simbolične napade, ostavljajući ključne kapacitete netaknutim.
Takav scenario bi, po izraelskom viđenju, prebacio teret posledica na Izrael, bez stvarnog uklanjanja prijetnje. Upravo zato se insistira na punoj slobodi djelovanja i pripremi za unilateralne poteze.
U tom svijetlu, britansko raspoređivanje aviona na Kipru ne može se posmatrati izolovano. Ono je dio šire slike u kojoj se diplomatija i vojna priprema odvijaju istovremeno, a svaki pogrešan potez može pretvoriti "preventivno odvraćanje" u otvoreni sukob. Ako pregovori propadnu, infrastruktura je već na mjestu, a poruke su već poslate.
(Oružjeonline/Mondo)