Delsi Rodrigez kaže da je "dosta više naredbi" iz SAD, pripremena predsjednica Venecuele nakon skoro mjesec dana na funkciji prvi put prkosi Trampu
Delsi Rodrigez, privremena predsjednica Venecuele, izjavila je da joj je "dosta" naredbi Vašingtona, dok radi na ujedinjenju zemlje nakon što su američke trupe uhapsile bivšeg lidera te latinoameričke zemlje Nikolasa Madura.
CNN navodi da Rodrigez "hoda po žici" otkako je dobila podršku SAD da privremeno vodi Venecuelu, balansirajući između zadržavanja uz sebe Madurovih lojalista i pokušaja da osigura zadovoljstvo Bijele kuće.
Navodi se da je posle skoro mjesec dana otkako je u novoj ulozi, Rodrigez odlučila da pruži otpor SAD, suočena sa stalnim pritiskom iz Vašingtona, uključujući niz zahtjeva Trampove administracije da Venecuela nastavi sa proizvodnjom nafte.
- Dosta je više naredbi Vašingtona političarima u Venecueli. Neka venecuelanski političari razriješe naše razlike i unutrašnje sukobe. Ova Republika je platila veoma visoku cijenu zbog toga što se morala da se suoči sa posledicama fašizma i ekstremizma u našoj zemlji - kazala je Rodrigez grupi naftnih radnika u gradu Puerto La Kruz, na događaju koji je prenosio državni kanal Venezolana de television.
Bijela kuća je vršila konstantan pritisak na Venecuelu otkako su Maduro i njegova supruga Silija Flores uhapšeni u raciji početkom januara i odvedeni u SAD, gdje se bivši lider suočava sa optužbama.
Rodrigez je, kao bivši Madurov zamjenik, insistirala poslednjih nedelja da SAD ne upravljaju Venecuelom, ali, isto tako, nije željela da ulazi u sukobe sa Vašingtonom.
Američki predsjednik Donald Tramp je neposredno nakon Madurovog hapšenja tvrdio da će SAD "upravljati" Venecuelom, ali je kasnije podržao Rodrigez kao privremenog lidera zemlje.
CNN je kontaktirao Bijelu kuću za komentar o najnovijoj izjavi Rodrigez, ali nije naveo da li je dobio odgovor.
Podsjeća se da je u proteklih 25 godina, naftom bogata socijalistička Venecuela bila u stalnom sukobu sa SAD.
Ali, nakon svrgavanja Madura, Vašington sada nastoji da obezbijedi stabillnu vlast u Karakasu.
Navodi se da na unutrašnjem planu južnoamerička zemlja ostaje podijeljena između Madurovih lojalista, ljevičarske opozicije i pokreta "Čavistas No-Maduristas" – pristalica pokojnog predsjednika Uga Čaveza koji odbacuju Madura, optužujući ga za izdaju socijalističkih ideala 21. vijeka.
Nekoliko dana nakon američkih napada na Karakas početkom januara dva visoka zvaničnika Bijele kuće kazala su za CNN da je Trampova administracija izložila niz zahtjeva na koje Venecuela mora da pristane, uključujući prekid veza sa Kinom, Iranom, Rusijom i Kubom i pristajanje na isključivo partnerstvo sa SAD u proizvodnji nafte.
Očekivalo se da će Rodrigez takođe dati prioritet Trampovoj administraciji i američkim naftnim kompanijama kada je u pitanju buduća prodaja nafte.
Glavni ekonomski pokretač Venecuele je nafta.
Zemlja ima najveće svjetske rezerve izuzetno teške sirove nafte i to one vrste koja zahtijeva složeniji i skuplji proces rafinisanja, ali koja je takođe kompatibilna sa američkim rafinerijama.
Venecuelanska opoziciona liderka Marija Korina Mačado je sredinom ovog mjeseca predala svoju Nobelovu nagradu za mir Trampu tokom sastanka u Bijeloj kući, rekavši da je time odala priznanje njegovoj posvećenosti slobodi Venecuele.
Tramp je nakon hapšenja Madura, umjesto da podrži Mačado odlučio da sarađuje sa njegovom potpredsjednicom.
Nobelovka je tokom sastanka u Bijeloj kući vjerovatno pokušala da Trampa da ubijedi da je podrška prelaznoj vladi na čelu sa Rodrigez bila greška i da bi njena opoziciona koalicija trebalo da bude zadužena za ovu tranziciju.