Munjevita akcija Donalda Trampa protiv venecuelanskog predsjednika Nikolasa Madura ogolila je slabosti ruskog savezništva i ozbiljno uzdrmala mit o "multipolarnom svijetu" kojim, prema sopstvenoj retorici, upravlja Vladimir Putin.
Svojim munjevitim napadom na venecuelanskog predsjednika Nikolasa Madura, američki predsjednik Donald Tramp je pokazao da je samoproglašeni "multipolarni" svijet antizapadnih diktatorskih saveza, od Karakasa do Teherana, kojim upravlja predsjednik Vladimir Putin, u praksi šupalj, piše Politiko u opsežnoj analizi globalnih posledica tog poteza.
Poniženje nije samo u činjenici da Putin nije pritekao u pomoć Maduru kada je to bilo najpotrebnije, nešto što se već vidjelo u Nagorno-Karabahu, Siriji i Iranu, već i u dodatnoj uvredi da Tramp djeluje efikasnije i odlučnije u sprovođenju jednostranih intervencija kakve bi Kremlj rado sproveo, ali u tome ne uspijeva, ističe Politiko.
Drugim riječima, Putin je nadigran u ulozi vođe koji se ne obazire na pravila. Iako bi ruski lider vjerovatno volio da ukloni ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog brzom i odlučnom akcijom, on je umjesto toga već četiri godine zaglavljen u brutalnom ratu, u kojem je više od milion Rusa poginulo ili ranjeno.
"Putin mora da je nepodnošljivo ljubomoran na Trampa. Ono što je Putin obećavao da će učiniti u Ukrajini, Tramp je uradio za pola sata u Venecueli", rekao je za Politiko politički analitičar i bivši autor Putinovih govora Abas Galjamov.
Osjećaj gubitka ugleda jedna je od rijetkih tačaka oko koje se slažu i nezavisni analitičari i ruski ultranacionalisti. Nacionalistički bloger i bivši obavještajac Igor Girkin, koji se trenutno nalazi u kaznenoj koloniji, napisao je na Telegramu: "Pretrpjeli smo još jedan udarac našem imidžu. Još jedna zemlja je računala na pomoć Rusije, a nije je dobila."
Rusija kao nepouzdan saveznik
Godinama je Moskva nastojala da se nametne kao ključna sila otpora zapadnoj hegemoniji pod vođstvom SAD-a, okupljajući labav savez država povezanih neprijateljstvom prema Vašingtonu. Pod Putinom je Rusija sebe predstavljala kao nosioca "multipolarnog sveta", koji bi, poput nekadašnjeg Sovjetskog Saveza, štitio svoje saveznike.
Nakon invazije na Ukrajinu 2022. godine, Moskva je pozvala partnere da stanu uz nju. Mnogi su to i učinili. Iran je Rusiji prodao dronove. Kina i Indija nastavile su da kupuju rusku naftu. Saveznici u Latinskoj Americi i Africi, iako sa ograničenim ekonomskim i vojnim kapacitetima, pružali su političku i simboličku podršku, što je Moskvi omogućilo da tvrdi da nije međunarodno izolovana i da zapravo ima mnogo prijatelja.
Međutim, kako ističe Politiko , poslednji događaji pokazuju da je riječ o jednostranim odnosima - u korist Rusije. Kada saveznicima zatreba pomoć, Moskva izostaje.
Počelo u Jermeniji, nastavilo se u Siriji, a zatim i u Iranu
Prvi koji su shvatili da je druženje sa Rusijom bilo gubljenje vremena bili su Jermeni. Zaokupljena ratom u Ukrajini, Moskva nije mrdnula prstom da spriječi Azerbejdžan da aneksira etnički jermenski region Nagorno-Karabah u kratkom ratu 2023. godine. Ruske mirovne snage su samo stajale po strani.
Godinu dana kasnije, Kremlj je bio jednako nemoćan dok se urušavao režim Bašara al Asada u Siriji, koji je Moskva godinama održavala na vlasti. Rusija je čak morala da napusti Tartus, svoju vitalnu luku na Sredozemnom moru.
Slično se dogodilo i na Bliskom istoku, jer nije bila u mogućnosti da pomogne Iranu kada su Izrael i SAD prošle godine bombardovali Islamsku Republiku po svojoj volji. Rusija je dugo bila važan strateški partner Irana u nuklearnoj tehnologiji, ali nije imala odgovor na ogromnu količinu vojne avijacije koja je korišćena za napade na iranska atomska postrojenja.
Sada je i Venecuela, još jedan Putinov dugogodišnji saveznik, doživjela poniženje, na koje je Rusija reagovala samo oštrim osudama, ali bez ikakve konkretne akcije.
Zavist u Kremlju
Moskvine energetske i vojne veze sa Karakasom su duboke. Od 1999. godine Rusija je isporučila vojnu opremu vrijednu više od 20 milijardi dolara - finansiranu putem kredita i djelimično obezbijeđene kontrolom nad venecuelanskom naftnom industrijom. Ti ulozi su sada, kako piše Politiko, praktično izgubljeni.
Posebno bolan trenutak za Moskvu jeste činjenica da su ruski saveznici u prošlosti uspijevali da pobjegnu u Rusiju. Ali dok su svrgnuti ukrajinski lider Viktor Janukovič i Asad obezbedili utočište u Rusiji, Maduro se u ponedeljak pojavio na sudu u Njujorku obučen u zatvorsku odjeću.
Ruski zvaničnici su, očekivano, osudili američki napad. Ministarstvo spoljnih poslova govorilo je o "neprihvatljivom kršenju suvereniteta", dok je senator Aleksej Puškov poručio da Tramp vraća "divlji imperijalizam 19. vijeka". Upravo za takva kršenja suvereniteta Rusiju Zapad optužuje u Ukrajini.
Bilo je i više uobičajenog zveckanja oružjem. Poslanik Aleksej Žuravljov predložio je da Rusija Venecueli ponudi raketu Orešnik, dok je popularni Telegram kanal "Dva majora" utvrdio da su Trampovi potezi dali Moskvi "odriješene ruke" da rešava sopstvene probleme "svim potrebnim sredstvima".