Glavni grad Irana nalazi se pred najtežom vodnom krizom u svojoj istoriji - rezervoari presušuju, brane su gotovo prazne, a vlasti upozoravaju da bi slavine uskoro mogle potpuno da se osuše za više od 15 miliona ljudi.
Glavni grad Irana odbrojava do "nultog dana" - dana kada će nestati vode i slavine presušiti, objavio je Skaj njuz. Rezervoari koji snabdijevaju 15 miliona stanovnika Teherana su gotovo ispražnjeni, a brana Karaj, koja obezbjeđuje četvrtinu gradske vode za piće, popunjena je samo 8 posto.
Brana Latjan, oko 24 kilometra izvan grada, popunjena je samo oko devet procenata. Od maja, brana koja se nalazi u podnožju Alborških planina, toliko se ispraznila da je za sobom ostavila gotovo potpuno suvo riječno korito. Brana Amir Kabir, oko 64 kilometra sjeverozapadno od Teherana, trenutno je na oko 8 procenata ukupnog kapaciteta, javio je Rojters.
U nekim djelovima grada potrošnja vode je već racionalizovana: protok iz slavina je smanjen ili se potpuno prekida tokom noći. Predsjednik Masud Pezeškijan je pozvao građane da štede vodu - u suprotnom bi grad, ili barem pojedini djelovi, mogli biti primorani na evakuaciju.
Mnogi stručnjaci smatraju da evakuacija nije izvodljiva, ali Pezeškijanove riječi odražavaju ozbiljnost situacije u Iranu. "Gdje bi ljudi otišli? Zemlja se suočava sa jednom od najtežih ekonomskih kriza, a većina domaćinstava ne može to sebi da priušti", rekao je Mohsen B. Mesgaran, vanredni profesor na Univerzitetu Kalifornije u Dejvisu.
Privremene evakuacije su moguće. Tokom ljeta, vlasti su najavile vanredne praznike kako bi podstakle ljude da napuste grad, izvijestio je CNN.
Kiša bi trebalo da počne da pada na jesen nakon vrućeg i suvog ljeta. Ali, prema Nacionalnoj meteorološkoj službi, period od septembra do novembra bio je najsušniji u poslednjih pola vijeka, sa padavinama 89 procenata ispod dugoročnog prosjeka. Kombinacija niskih padavina i visokih temperatura traje više od pet godina, ostavljajući zemlju isušenom.
Ali vremenske prilike i klimatske promjene nisu jedini faktori u teheranskoj krizi vode. Prema Centru za strateške i međunarodne studije, stanovništvo metropolitanskog područja Teherana skoro se udvostručilo, sa 4,9 miliona 1979. na 9,7 miliona danas. Ali potrošnja vode je rasla još brže, učetvorostručivši se sa 346 miliona kubnih metara 1976. na 1,2 milijarde kubnih metara danas.
Rastuće bogatstvo je omogućilo većem broju ljudi da kupuju mašine za pranje veša i mašine za pranje sudova. Kako bi dopunio svoje zalihe iz rezervoara, Teheran je poslednjih godina morao da se oslanja na prirodne podzemne vodonosne slojeve, koji obezbjeđuju između 30 i 60 procenata vode iz slavine. Ali to stavlja grad u direktnu konkurenciju sa poljoprivrednicima koji koriste vodu za navodnjavanje usjeva.
Prema analizi objavljenoj u časopisu "Science Advances", nivo vode oko Teherana opada za 101 milion kubnih metara godišnje. To je kišnica koja se akumulirala decenijama i biće potrebno najmanje toliko vremena da se obnovi.
Profesor Kaveh Madani, bivši zamenik ministra za životnu sredinu Irana, a sada direktor Instituta Ujedinjenih nacija za vodu, životnu sredinu i zdravlje (UNU-INWEH), rekao je da je hronično loše upravljanje prirodnim resursima dovelo do onoga što on naziva vodnim bankrotom.
"Ove stvari se nisu dogodile preko noći. Vodom se loše upravlja decenijama, nije se gledalo u budućnost, a previše nade se polagalo u infrastrukturne i inženjerske projekte", rekao je Madani.
Ministri u iranskoj vladi pripisuju nestašicu vode klimatskim promenama, curenju vode iz cevi i dvanaestodnevnom ratu sa Izraelom. Teheran je u centru pažnje, ali kriza se proteže daleko izvan prijestonice. Oko 20 provincija nije vidjelo ni kap kiše od početka kišne sezone krajem septembra, rekao je Mohsen.
Izvan Teherana, nivoi vode u rezervoarima koji snabdijevaju Mešhed, drugi po veličini grad u Iranu sa populacijom od oko tri miliona stanovnika, iznose samo oko tri procenta, rekao je Hosein Esmailijan, direktor gradske kompanije za vodosnabdijevanje i odvodnjavanje. Prema Rojtersu, oko 10 procenata brana u zemlji je skoro potpuno presušilo.
Stanovnici Teherana s nestrpljenjem čekaju kišu. Nadali su se kiši na jesen, ali su dobili samo nekoliko pojedinačnih pljuskova. Iako vlasti tvrde da još nisu uvele formalnu racionalizaciju potrošnje vode, građani kažu da je pritisak u slavinama slabiji nego obično, a ponekad iz njih uopšte ne teče voda.
Profesor Kaveh Madani ističe da je komunikacija vlade sa javnošću fragmentirana i nedosljedna, što dovodi do visokog nivoa nepovjerenja i širenja teorija zavere, uključujući tvrdnje da strane sile manipulišu iranskim vremenom i "kradu oblake".
Vlada je takođe pokušala da zasije oblake česticama kako bi izazvala kišu ili snijeg, ali su naučna mišljenja o efikasnosti ove metode podijeljena.
Stručnjaci ističu da bi dugoročno rješenje zahtijevalo brojne reforme, uključujući diverzifikaciju ekonomije i smanjenje zavisnosti od sektora koji intenzivno koriste vodu, kao što je poljoprivreda. Takve mjere, međutim, bile bi veoma nepopularne i mogle bi izazvati visoku nezaposlenost. Za sada, vlasti polažu svoje nade i molitve u kišu.
Ali situacija je toliko ozbiljna da čak ni kiša, kada padne, vjerovatno neće biti dovoljna. Iscrpljeni podzemni vodonosni slojevi neće se brzo obnavljati, a ekosistemi koji se urušavaju ne mogu se brzo obnoviti. Što duže vlada odlaže fundamentalne reforme, to manje opcija ima.