Pročitajte ispovest Magde koja već osam godina živi u Kairu, nakon što se udala za Egipćanina.
Magda Fou, koja već osam godina živi u Kairu, pre nekoliko godina osnovala je Klub Poljakinja u inostranstvu. U razgovoru za poljske medije otkrila je zašto ne koristi javno zdravstvo pod piramidama, šta misli o zavisnosti Egipćana od lekova i šta treba znati pre nego što se ode u apoteku.
"Pre nego što sam se preselila u Kairo, tačnije u Gizu, živela sam četiri godine u Rimu. Tamo je nekoliko godina radio moj muž, a ja sam mu se jednostavno pridružila. Kasnije se on vratio ovde, u Egipat, pa sam i ja pošla s njim. Već sam ovde osam godina. Mnogo vremena, a prošlo je brzo", rekla je Magda na početku.
Kada je upoznala svog sadašnjeg supruga, nije znala da je Egipćanin.
"On je mene 'kupio' kafom, ali to je bilo sasvim slučajno. Pre 17 godina, živela sam u Varšavi u studentskom domu i u kafiću mi je prišao neki muškarac i pitao da li želim da popijem kafu s njim. Pristala sam jer je govorio engleski, a ja sam želela da vežbam jezik i nisam imala s kim. Nisam znala da je Egipćanin.
Možda je tada proradio neki moj stereotipni način razmišljanja, ali moram da priznam da ne znam da li bih pristala na to piće da sam znala odakle je. On se, uostalom, tada nije nešto posebno trudio da to spomene. Ali da, kupio mi je tu kafu, zasladio je, promešao, dodao mleko. I tako je sve počelo", rekla je Magda.
Ipak, po dolasku u Kairo, naišla je na niz iznenađenja.
"Najveće iznenađenje mi je bilo to što ovde ne postoji javno zdravstveno osiguranje kakvo poznajemo. Nema doprinosa koje plaća poslodavac, nema javnog osiguranja. Međutim, javna zdravstvena zaštita je dostupna svima besplatno i za nju se ne plaćaju nikakve takse. To prosto dolazi iz činjenice da većina stanovnika Egipta ne bi mogla da priušti osiguranje, pa ni osnovno lečenje.
U hitnim slučajevima, poput infarkta ili saobraćajne nesreće, pomoć se pruža odmah. Međutim, za ozbiljnije zahvate postoji lista čekanja, a lečenje zavisi od dostupnosti opreme, kreveta, samog bolničkog osoblja. Ja sam bila u javnoj bolnici dva puta, zbog potvrde o zdravstvenom stanju za egipatsku vozačku dozvolu. I iskreno, ne bih želela da tamo opet završim. Bio je to bolnički sistem na vrlo niskom nivou.
Nekoliko stotina metara od naše kuće nalazi se javna bolnica koja uopšte ne izgleda kao javna. Izgleda luksuzno. Specijalna je, ima i hitnu pomoć, a ako se nešto desi, možemo tamo da idemo. Moj muž je jednom iščašio ruku i morali smo brzo da uradimo rendgen, to je išlo bez problema.
Pored toga, mnogi cenjeni profesori rade operacije u javnim bolnicama besplatno, iako inače rade privatno. Na takve intervencije se, naravno, čeka. Neke su finansirane od strane humanitarnih organizacija ili putem privatnog osiguranja od poslodavca. U praksi, javni sistem koriste samo oni koji nemaju izbora. Svi koji mogu, biraju privatnu zdravstvenu zaštitu", ispričala je Magda.
A na pitanje da li je javni zdravstveni sistem u Egiptu zaista toliko loš kao što se priča, odgovorila je da zavisi od bolnice.
"Mislim da će svako ko može da priušti privatnu kliniku, izbeći javni sistem. Na sreću, poslodavci često daju dodatno osiguranje koje pokriva sve - od poseta lekarima do analiza i rendgena", rekla je i dodala da je "neverovatno to što se u Egiptu ne čeka".
"Kod lekara se može otići odmah, uz prethodni poziv. Pregledi, testovi, sve ide brzo. Laboratorije izgledaju kao hoteli sa pet zvezdica. Ne funkcioniše sve savršeno. Ima i loših strana. U Gizi, gde živimo, postoji moderna privatna bolnica, ali ima lošu reputaciju - lekari navodno namerno pogoršavaju stanje pacijenta da bi više zaradili. Ima i doktora koji ne znaju, ali se prave da znaju", rekla je Magda.
Medicinske sestre traže bakšiš
Magda se porodila u bolnici u kojoj je bakšiš davala medicinskim sestrama.
"Ja sam planirala da se porodim u luksuznoj bolnici gde je prva noć koštala oko 800 dolara. Na kraju sam završila u drugoj, gde je noć koštala upola manje. Imala sam veliku sobu, fotelje, dodatni krevet za muža. Porođaj je bio carskim rezom. Jedino što su sestre dolazile po bakšiš", rekla je Magda i dodala:
"U skupljim bolnicama je to zabranjeno, ali u jeftinijim je to uobičajeno. Egipat je zemlja bakšiša - daju se za sve. Kod mene je u toku boravka došlo možda 50 sestara", rekla je Magda i upozorila turiste.
"Stranci često plaćaju više. Tretiraju se kao 'hodajući bankomati', isto kao na pijaci ili u muzeju. Neki lekari imaju posebne cene za strance", rekla je.
Žene, nikako same kod ginekologa u Egiptu
Magda je otkrila da žene ne smeju da idu same na pregled kod ginekologa.
"Žene mogu same kod lekara, osim kod ginekologa. Tamo se često zahteva da pacijentkinja dođe s mužem, majkom ili sestrom. Nisam nikada imala problem, ali me je iznenadilo kad me je jedna poznata doktorka primila s cigaretom u ruci, gledala TV i bilo je haotično. Zanimljivo iskustvo. Ja sam se porodila carskim rezom, ali ovde je obrnuto. Morate da tražite lekara koji će vam dozvoliti prirodan porođaj. Lekarima je jednostavnije da porode carskim - brzo, efikasno, uz dobru zaradu", objasnila je Magda.
Egipćani ne mare za zdravlje
Magda je otkrila da Egipćani ne vode računa o zdravlju.
"Neki idu u teretanu i brinu o sebi, ali većina ne. Ljudi rade puno za male plate i zdravlje im nije prioritet. Mnogi ni ne znaju šta je zdrav način života. Siromaštvo i neznanje igraju veliku ulogu. A šta turisti moraju da znaju? Oni bi trebalo za sve da se obrate vodiču i hotelu. Ako ne znaju kome, neka traže pomoć od lokalaca. Ljudi su ovde vrlo ljubazni i uvek će pomoći. U to sam sigurna", rekla je Magda.