U selu Hnacah, na samoj granici Jermenije i Azerbejdžana, život se svake večeri zaustavlja u strahu. Oko 22 časa počinju rafali s azerbejdžanskih položaja, meci pogađaju krovove i zidove kuća, a mještani danima ne spavaju.

U selu Hnacah, koje se nalazi na granici između Jermenije i Azerbejdžana, noć više ne znači odmor. Svake večeri oko 22 časa, iz smjera azerbajdžanskih položaja s brda odjekuje rafalna paljba. Mještani tvrde da metci često završavaju u krovovima i zidovima kuća. Iako do sada niko nije povrijeđen, strah svakim danom raste.
"Vrlo je napeto, imamo djecu, malu djecu i starije ljude u kućama", kaže Karo Andranjan (66), penzionisani mehaničar čija se kuća nalazi na samo stotinu metara od neprijateljske vojne osmatračnice, sa koje se vijori azerbejdžanska zastava.
U selu koje je, prema popisu, imalo oko hiljadu stanovnika, sve je više napuštenih kuća. Ljudi odlaze jer se plaše - ne samo pucnjave, već i ponovnog izbijanja sukoba između dvije zemlje koje su se već dva puta borile u proteklih 40 godina, a tinja, mir visi o koncu.
Kako piše Rojters, pucnjava se dešava u vrijeme kada Jermenija i Azerbejdžan izgledaju bliže miru nego ikad. U martu su objavili da su se dogovorili o nacrtu mirovnog sporazuma, koji bi mogao biti potpisan do 2026. godine. Sporazum predviđa demarkaciju granica i izmene jermenskog ustava, što bi otvorilo put ratifikaciji sporazuma od strane azerbejdžanske strane.
Ali od tada je došlo do naglog porasta incidenata i optužbi za kršenje primirja. Azerbejdžan tvrdi da jermenska vojska provocira, dok Jermenija optužuje Baku da pucnjavom namjerno širi strah među lokalnim stanovništvom i vrši psihološki pritisak na pregovore. Granica između dvije zemlje je zatvorena još od ranih 1990-ih i decenijama je jedna od najnestabilnijih tačaka na Južnom Kavkazu, strateški važnom regionu kroz koji prolaze ključni gasovodi i naftovodi za Evropu.
Iako u poslednjih godinu dana nije bilo smrtnih slučajeva na granici, situacija se pogoršava svakog dana. Stručnjaci upozoravaju da, iako se mogućnost totalnog rata ne isključuje, puno su izgledniji lokalni sukobi koji bi mogli dodatno destabilizovati region.
"Ilham Alijev godinama koristi strategiju eskalacije i vojne sile kako bi primorao Jermeniju na ustupke", rekao je za Rojters Lorens Broers. Azerbejdžan, koji ima tri puta veću populaciju od Jermenije, nije pod pritiskom da žuri sa mirom. S druge strane, jermenski premijer Nikol Pašinjan i dalje ponavlja da neće biti rata, "uprkos svim provokacijama". Međutim, među ljudima vlada sumnja - riječi ne znače mnogo kada se svake noći čuju pucnji.
Američki senator Marko Rubio je prošlog mjeseca izjavio da postoji "realna opasnost" od novog sukoba i pozvao Azerbejdžan da pristane na mirovni sporazum koji ne bi uključivao invaziju na Jermeniju. Azerbejdžanski predsjednik Alijev, koji je na vlasti od 2003. godine, nedavno je otišao korak dalje, nazvavši Jermeniju "fašističkom prijetnjom koja mora biti uništena".
Ministarstvo spoljnih poslova Azerbejdžana ponovilo je da žele mir i da nemaju teritorijalne pretenzije prema Jermeniji, ali je optužilo Jerevan da svojim postupcima "dovodi u pitanje sopstvenu posvećenost miru". U međuvremenu, mještani Hnacaha svake večeri zatvaraju prozore i gase svijetla. "Ne znamo da li će se ovo zaustaviti ili će se pretvoriti u nešto gore", kaže Andranjan, gledajući u brdo sa kog svake noći dopiru pucnji.