Njemačka je danas obilježila 51. godišnjicu od početka gradnje Berlinskog zida, koji je sve do 9. novembra 1989, bio simbol podjele Njemačke.
Njemački istoričari još nisu dali konačan odgovor na pitanje koliko je ljudi poginulo na tom zidu.
Njemački kancelar Angela Merkel je pozdravila novi istraživački projekat koji treba da utvrdi koliko je tačno bilo žrtava na tadašnjoj granici između dvije Njemačke, rekao je portparol vlade Štefen Zajbert.
On je kazao da je na Berlinskom zidu najmanje 136 ljudi izgubilo živote, a koliko je tačan broj žrtava bio, treba, kako je naveo, da utvrdi novi istraživački projekat, koji je u petak startovao pod nazivom "Žrtve DDR-graničnog režima".
Podaci kažu da postoje dokazi o najmanje 136 ljudi koji su izgubili život pokušavajući da pređu Belrinski zid, a poslednja saznanja istraživača govore da je, možda, čak 245 ljudi nastradalo.
Ida Zikman, koja je samo nekoliko dana posle podizanja prvih žica, 22. avgusta 1961.godine izgubila život, važi za prvu žrtvu Berlinskog zida.
Prvi ubijeni Njemac, u pokušaju prelaska "na drugu stranu" je Linter Litfin, poginuo 24. avgusta 1961. godine, dok je poslednja žrtva, bio Kris Gefroj, ubijen 5.novembra, samo tri dana prije pada Belrinskog zida.
Među žrtvama "zida" bilo je i najmanje petoro djece, koja su se udavila u rijeci Špre, pokušavajući da je preplivaju na drugu stranu, piše njemačka štampa, podsjećajući na 13. avgust 1961, kada je počela gradnja, samo dva mjeseca pošto je tadašnji šef zloglasnog "Štazija" (obavještajne službe DDR) Valter Ulbriht, rekao da niko nema namjeru da gradi zid.
Mediji pišu da je, izgleda, pravi razlog za podizanje Berlinskog zida saopštio tadašnji šef sovjetske Komunističke partije Nikita Hruščov, kada je, prema podsjećanjima, postavio kontra pitanje: "A šta je trebalo da učinim? Samo prošlog mjeseca je 30.000 ljudi napustilo DDR."
U propagandi istočno-njemačkog komunističkog režima "zid" je, međutim, ostao simbol antifašističke brane od rata, koji je pripremao zapad, podsjećaju analitičari.
"Zid", čija je gradnja trajala nekoliko godina, kaže statistika, koštao je više od 1,5 milijardi tadašnjih maraka i bio simbol podjele Njemačke i simbol nepremostive granice između bogate braće na zapadu i siromašne na istoku.
"Zid" je bio dugačak 155 kilometara i četiri metra visok, a oko 11.500 vojnika ga je "držalo na oku".
Iako su istočno-njemačke komunističke vlasti strogo kontrolisale "zid", Njemci su uvijek iznova pokušavali da pređu na drugu stranu, dovijajući se i prebacujući na razne načine, a jedan od čestih bili su pokušaji da se premosti rijeka Špre.
Pad Berlinskog zida je za mnoge stanovnike nekadašnjeg DDR, kako piše štampa, bio jedan od najsrećnijih događaja.
Njemačka sa 83 miliona stanovnika danas predstavlja vodeću zemlju EU, a podsjećanja na vrijeme DDR kod mnogih izazivaju bolne uspomene na komunizam i progone, ali i nešto ljepše emocije i setu na prohujalu sigurnost radnog mjesta u državnim službama ili vožnju "Trabantima".
(MONDO)