Davanje zelenog svijetla za početak pregovora Ukrajine o pridruživanju EU bilo je neophodno, posebno pošto Kijev ima sve više poteškoća da održi međunarodnu koaliciju koja je podržava ujedinjenom i posvećenom cilju.
Odluka Evropske komisije da deblokira 10,2 milijarde eura kohezionih fondova za Mađarsku, kako premijer Viktor Orban ne bi opstruirao pristupne pregovore Ukrajine, izaziva sve veće frustracije u Briselu i šire, piše Politiko.
Neki su optužili Komisiju da zbog ovog poteza više nije "pas čuvar“ sporazuma EU, već je postala "ljubimac država članica“, kako je rekla evroposlanica Sofi in 't Veld.
Njen kolega iz Zelenih Danijel Frojnd nazvao je tu strategiju neodrživom, i naglasio da će Orban i dalje imati 72 prilike da stavi veto na članstvo Ukrajine u EU. Sada zna koja mu je cijena i neće je spustiti.
Takve kritike su razumljive, kao i zabrinutost da Orbanova ucjena izmiče kontroli. Mađarski premijer je čovjek predsjednika Vladimira Putina unutar EU, koji koristi evropska sredstva za dalje konsolidovanje vlasti.
Međutim, pokušaji da se situacija popravi tužbom protiv Evropske komisije i pozivanjem da se Mađarskoj oduzme pravo glasa u Evropskom savjetu su beskorisni i odvojeni od stvarnosti.
Davanje zelenog svijetla za početak pregovora Ukrajine o pridruživanju EU bilo je neophodno, posebno pošto Kijev ima sve više poteškoća da održi međunarodnu koaliciju koja je podržava ujedinjenom i posvećenom cilju.
Odluka je bila jednoglasna, a sve je ukazivalo da je Orban spreman da sve pokvari.
Ali u jednom su Frojnd i njegove kolege u pravu – pred nama je mnogo tačaka na kojima će Mađarska moći da spriječi pristupanje Ukrajine. Komisija je upravo započela proces 'provere' ukrajinskog zakonodavstva - koji obično traje od jedne do dvije godine - nakon čega će EU morati zajednički da usvoji svoju zajedničku pregovaračku poziciju. A za zatvaranje svakog od 35 pregovaračkih poglavlja biće potrebna jednoglasna saglasnost svih država članica.
Čak i ako isključimo mogućnost da se druge zemlje članice protive napretku Ukrajine u pregovorima, ideja da bi EU mogla da zaobiđe Mađarsku i da joj oduzme pravo glasa je čista fantazija.
Ako bi se to postiglo aktiviranjem Člana 7, to bi zahtijevalo jednoglasnost svih ostalih država članica EU – uključujući Slovačku kojom vlada kontroverzni premijer Robert Fico, Rumuniju sa svojom reakcionarnom vladajućom koalicijom, kao i sve ostale koji se opravdano plaše da će mogao bi biti sledeći.
Iako je EU zajednica zasnovana na zakonima, politika se ne može svijesti na samo poštovanje pravila. Pogrešno je misliti da je praćenje vladavine prava – ili čak fiskalnog poštenja zemalja članica EU – tehničko pitanje o kojem mogu odlučivati nepristrasni stručnjaci u Komisiji.
S jedne strane, vladavina prava je izuzetno složena i višestruka, a optužbe za licemjerje upućene prethodnim pokušajima da se preispitaju odluke Varšave i Budimpešte nisu uvijek bile neosnovane.
Korupcija je rasprostranjena širom postkomunističke istočne Evrope – ne samo u Mađarskoj. Na primjer, nova poljska vlada pokušava da poništi politizaciju javnih medija i sudova u zemlji koju je započela prethodna vlada Partije prava i pravde (PiS) - iako se ovaj politizovani proces suočava i sa određenim kritikama evropskih institucija.
Ništa od ovoga ne oslobađa Orbana ili PiS. Međutim, sugeriše da se trenutni izazovi Evrope ne mogu posmatrati samo kroz tehnokratske naočare. Umjesto toga, ono što bi moglo pomoći jeste da Brisel i države članice postanu okretniji kada su u pitanju problematične zemlje, umjesto da osciliraju između ciničnog prilagođavanja i legalističkog stava.
Istina, pristupanje Ukrajine zahtijevaće niz jednoglasnih odluka. Međutim, učešće u mnogim aspektima evropskog projekta, od stalne strukturirane saradnje (PESCO) do programa Erazmus i jedinstvenog tržišta, moglo bi se proširiti na Ukrajinu prije nego što se zemlja zvanično pridruži bloku.
Ako je cijela EU, osim Mađarske, odlučna da pomogne Ukrajini da preživi naredne tri godine, nema razloga za još jednu rundu sparinga sa Budimpeštom na predstojećem sastanku Savjeta oko paketa pomoći Ukrajini od 50 milijardi eura. 26 vlada bi, uz podršku Komisije, to moglo postići kroz međuvladin sporazum bez podrške Mađarske – slično Evropskom mehanizmu za stabilnost.
Više od budućnosti same Ukrajine, relevantnost EU zavisi od toga koliko dobro može da se prilagodi stvarnosti vlada poput Mađarske. Čak i ako kompromis sa Orbanom ima svoje granice, samo oslanjanje na pravosudni pravilnik, koji tako obožavaju evropski parlamentarci, neće odvesti Evropu nikuda.