Tijela 21 njemačkog vojnika pronađena su skoro netaknuta u nekadašnjem skloništu iz Prvog svjetskog rata, 94 godine nakon što su poginuli
Vojnici su bili dio veće grupe od 34 vojnika koji su praktično živi sahranjeni kada je saveznička granata eksplodirala iznad tunela 1918. godine što je dovelo do urušavanja.
Trinaest tijela izvučeno je iz ove grobnice, ali preostali su morali biti ostavljeni jer je bilo previše opasno kopati ispod planine od blata.
Skoro vijek kasnije francuski arheolozi praktično su se spotakli o masovnu grobnicu tokom iskopavanja na bivšem zapadnom frontu u vezi sa radovima na izgradnji puta.
Mnogi skeletni ostaci pronađeni su u istom položaju u kome su bili u trenutku urušavanja, što su eksperti uporedili sa Pompejom.
Veliki broj vojnika pronađen je kako sjedi na klupi, jedan je ležao u krevetu, a drugi je bio u poziciji fetusa, nakon što je "bačen" niz stepenice.
Osim tijela pronađeni su i lični predmeti kao što su čizme, šlemovi, oružje, boce vina, naočare, novčanici, lule, tabakere kao i nekoliko džepnih knjiga.
Pronađen je čak i skelet koze, a vjeruje se da je ona bila izvor svježeg mlijeka za vojnike.
Arheolozi vjeruju da su predmeti tako dobro sačuvani jer u ovom rovu skoro da nije bilo vazduha, vode ili svijetla.
Tunel dužine 90 metara pronađen je na dubini od 5,4 metra u blizini malog grada Karspaha u Alzasu u Francuskoj.
Majkl Landol, vođa arheologa rekao je da je cijelo mjesto podsjeća na Pompeju.
"Sve se srušilo u roku od nekoliko sekundi i sve je sačuvano kako je i bilo. Našli smo tijela kakva su bila u trenutku smrti, kao u Pompeji", rekao je Landol.
On je dodao da su pronađeni metalni predmeti malo zarđali, drvo je u dobrom stanju, a pronađene su i stranice novina koje se još mogu čitati.
"Koža koju smo pronašli još je savitljiva. Svi predmeti biće prebačeni u laboratoriju, očišćeni i analizirani", rekao je on.
Vojnici su bili u sastavu 6. čete 94. rezervne pešadijske regimente. Svi vojnici su identifikovani.
Njihova imena ispisana su na spomeniku na obližnjem njemačkom vojnom groblju u Ilfurtu.
Tijela su predata njemačkoj Komisiji za ratne grobnice, ali ukoliko se ne pronađe rodbina i ukoliko ne budu tražili ostatke planirano je da su svi vojnici sahrane u Ilfurtu.
Pronađeni podzemni tunel bio je dovoljno veliki za 500 ljudi i imao je 16 izlaza.
Sklonište je imalo grijanje, telefonske veze, struju, krevete kao i pumpu za ispumpavanje vode.
Francuske snage napale su sklonište 18. marta 1918. godine iz vazduha bombama koje su probile jedan bočni zid na dva mjesta, navodi "Telegraf".
(Srna)