Biblioteka Džona Kenedija objavila je 45 sati snimaka sastanaka i razgovora koje je predsjednik privatno uradio u poslednjim mjesecima života
Snimci obuhvataju rasprave o Vijetnamu, odnosima sa Sovjetskim Savezom i trci u svemiru, planovima o konvenciji njegove Demokratske partije i strategiji za reizbor Kenedija.
Snimljeni su i trenuci njegovog druženja sa svojom djecom.
Na snimku urađenom par dana prije ubistva Kenedija, on traži od svojih radnika da mu zakažu sastanak sa indonežanskih generalom naredne nedelje. On im kaže da je zauzet za vikend.
"Biću u Kejpu u petak, ali mogu da ga vidim u utorak", kaže Kenedi svojim saradnicima.
Kenedi komentariše i posjetu Dalasu u tom razgovoru.
"Ponedeljak? Biće to težak dan", kaže on.
"Biće to paklen dan, gospodine predsjedniče", kaže njegov saradnik.
Ovo su poslednji u nizu snimaka sastanaka i razgovora u trajanju od 260 sati koje je Kenedi privatno uradio prije njegovog ubistva u Dalasu 22. novembra 1963. godine.
Kenedi je skrivao ove snimke od svojih najbliži saradnika, a poslednji je urađen dva dana prije atentata.
Šefica arhive Kenedijeve biblioteke Maura Porter rekla je da je predsjednik pravio te snimke vjerovatno za neke buduće memoare ili zato što mu je smetalo kako je vojska dala različito viđenje rasprave s njim oko intervencije u Zalivu svinja na Kubi 1960. godine.
U jednom od razgovora sa svojim politički savjetnicima Kenedi govori o mladim glasačima.
"Šta možemo da im prodamo", pita on i dodaje: "Nadamo se da ćemo im prodati prosperitet, ali za prosjecnog covjeka nema prosperiteta. Nisu propali, ali nisu ni mnogo napredovali… A ljudi kojima je stvarno dobro mrze nas iz dna duše."
Kenedi govori i o problemu koji danas muči Ameriku, nepostojanju veze između političke mašinerije i glasača.
Na drugom snimku Kenedi komentariše neslaganje izvještaja koje su mu vojni i diplomatski savjetnici donijeli iz Vijetnama. "Jeste li obojica bili u istoj državi", pita ih on.
On govori i o izradi filmova u boji, umjesto crno-bijelih, za konvenciju Demokrata 1964. godine.
"Filmovi u boji su prokleto dobri, ako ih uradiš dobro", kaže on.
Javnost je za Kenedijeve snimke prvi put čula tokom saslušanja u aferi Votergejt.
Kenedijeva biblioteka je počela da pregleda snimke koji ne sadrže državne tajne i da ih objavljuje 1983. godine.
Deset godina kasnije preslušavanje snimaka je završeno, a u saradnji sa vladinim agencijama uzvrđeno je šta je tajna i šta ne smije da ide u javnost.
Porterova kaže da je sada objavljeno ukupno 40 snimaka, a da je sa snimaka izbačeno pet do deset minuta porodičnih rasprava i oko 30 minuta zbog čuvanja nacionalne sigurnosti.
Ona je učestvovala u deklasifikaciji ovih snimaka od 2001. godine i kaže da će ljudi mnogo bolje shvatati kakav je lider bio Džon Kenedi nakon njihovog preslušavanja.
Iako su zapisnici mnogih sastanaka već objavljeni, ona kaže da će samo slušanje glasa bivšeg predsjednika oživjeti njegovu ličnost.
Ona kaže da je on bio inteligentan čovjek koji je imao osjećaj za odnose s javnošću i puno je brinuo o svom javnom imidžu.
Ali, moći ćemo da vidimo i kako je predsjedniku ponekad bilo dosadno ili kako se nervira i psuje, kaže Porterova.
Zvuk predsjednikove djece, Karoline i Džona Mlađeg, dok se igraju u dvorištu ispred Ovalnog kabineta dio je snimka na kome ih on upoznaje sa ministrom spoljnih poslova Sovjetskog Saveza Andrejem Gromikom.
"Zdravo, zdravo", kaže Gromiko djeci dok ona ulaze i govore svom ocu: "Oni su veoma popularni u našoj državi."
Kenedi kaže djeci, pominjući psa kojeg je sovjetski premijer Nikita Hruščov poklonio familiji: "Njegov šef vam je poslao Pušinku. Znate? Imate kućne ljubimce."
Portparolka Kenedijeve biblioteke Rejčel Flor kaže da je ćerka pokojnog predsjednika čula mnoge od snimaka, ali nije bila sigurna da li je čula ovaj.
"Prelazio je iz uloge predsjednika u ulogu oca", kaže Porterova. "I to je bilo vrlo slatko."
(MONDO)