U pariskom sudu danas počinje suđenje nekada najpoznatijem svjetskom teroristi Karlosu "Šakalu"
Njemu će se suditi za četiri napada koja su se zbila prije skoro tri decenije, a presuda bi mogla da odredi njegove izglede da se ikada nađe na slobodi.
Pred početak suđenja u specijalnom antiterorističkim sudu koje će prema procjenama trajati šest nedjelja, 62-godišnji Karlos, čije je pravo ime Iljič Ramires Sančes, rekao je u intervjuu francuskom radiju da je njegov "karakter prilagođen ovakvoj vrsti borbe".
"Stanje uma mi je još borbeno", dodao je Ramires, koji je posljednjih 17 godina proveo iza rešetaka.
Ipak, Ramires, koji boluje od dijabetesa, kazao je i da mu nedostaje porodičan život koji je, kako kaže, žrtvovao u godinama koje je proveo putujući svijetom kao terorista slobodnjak po Bliskom istoku i evropskim prestonicama, a potom u bijegu, a na kraju u zatvoru 1994. u Francuskoj.
Šakal je kazao i da dalje sanja o tome da će jednog dana napustiti Francusku i vratiti se u rodnu Venecuelu, čiji ga je predsjednik Ugo Čaves jednom prilikom nazvao "revolucionarnim borcem" i čija ga je ambasada u Parizu donedavno snabdijevala kubanskim cigarama.
"Prva stvar koju ću uraditi ako izađem Božijom voljom... Počeću sa medenim mjesecom. Sa tim kasnim više od deset godina", kazao je prošlog mjeseca u telefonskom intervjuu radiju Europer 1.
Vjenčanje u zatvoru 2001. sa njegovom advokatkinjom Izabel Kutan-Peir (Izabelle Coutant-Peyre) - koja mu je treća žena, karakterističan je potez za Karlosa, baš kao i nedozvoljeni intervju pred suđenje zbog kojeg je dospio u samicu, gdje je boravak okončao poslije desetodnevnog štrajka glađu.
Najveći dio svijeta pamti Karlosa "Šakala" kao čovjeka koji je putovao svijetom i prkosio zapadnim obavještajnim službama. Za pripadnike revolucionarnih pokreta iz 1970-ih godina važio je za živu legendu.
Ramires je najpoznatiji po otmici ministara nafte zemalja OPEK-a 1975, poslije koje je dočekan kao junak kada je sa svojim taocima stigao u Alžir, kao i po palestinskoj otmici francuskog aviona 1976. koja je okončana akcijom izraelskih komandosa.
Postoji sumnja o njegovoj ulozi u masakru izraelskih sportista na Olimpijadi u Minhenu 1972.
Ipak, njegova povezanost sa otmicama, bombaškim napadima i ubistvima svjedoči o različitim potezima koje je povlačio u stilu plaćenika, od pripadnost Narodnom frontu za oslobođenje Palestine do pomaganja ekstremnim ljevičarskim terorističkim grupama iz Evrope, zaštićen mutnim savezima tokom Hladnog rata.
Bezbjednih mjesta za skrivanje i saveznika bilo je sve manje poslije pada komunizma 1989. Pripadnici francuske obavještajne službe uhapsili su Karlosa 14. avgusta 1994. u Kartumu i prevezli su ga u Pariz.
Karlos se ni u zatočeništvu nije odrekao imidža neustrašivog ratnika, a protiv tadašnjeg francuskog ministra unutrašnih poslova Šarla Paske podnio je optužbu za otmicu.
"Ja sam profesionalni revolucionar. Svijet je moj domen", kazao je na suđenju 1997. na kojem je podigao lijevu pesnicu u vazduh kada je osuđen na doživotni zatvor. Po francuskom zakonu, u zatvoru mora da ostane najmanje 30 godina.
Tada je osuđen za ubistvo dvojice naoružanih francuskih istražitelja i navodnog libanskog doušnika.
Sada je pred Ramiresom "trenutak istine", pošto će specijalni antiteroristički sud koji nadzire grupa anonimnih sudija, odlučiti o optužbama za četiri bombaška napada 1982. i 1983. u Francuskoj u kojima je 11 ljudi poginulo, a 140 je povrijeđeno.
U izgradnji optužnice, tužilaštvo je podatke pronašlo i arhivima obavještajnih službi komunističkih zemalja u kojima se Karlos krio tokom Hladnog rata, prije svega Demokratske Republike Njemačke i Mađarske.
Njegovi advokati su odbili arhivski dokaz i nazvali ga "fotokopijama fotokopija".
Iako je ranije prihvatio odgovornost za ubistvo 83 osobe, Karlos negira umiješanost u ta četiri napada.
Prema optužnici, Karlos je imao duboko lični motiv za dva napada iz 1982, pošto je pokušao da primora Francuze da oslobode njegovu zatvorenu djevojku Magdalenu Kop - kojom se kasnije oženio i sa kojom je dobio ćerku - i saborca Bruna Bregea.
Šestoro ljudi poginulo je u ta dva napada - na voz na relaciji Tuluz-Pariz i parisko sjedište jednog lista na arapskom jeziku.
Grupa po imenu Organizacija za arapsku oružanu borbu preuzela je odgovornost za dva napada na novogodišnje veče 1983, jedan na željezničkoj stranici u Marseju u kojem su poginule dvije osobe i drugi u brzom vozu na istoku Francuske koji je imao tri zrtve.
U optužnici se kao troje saučesnika navode Palestinac Kamal Al-Isavi i Njemci Krista-Margot Frolih i Johanes Vajnrih, navodni šef Ramiresovih operacija u Evropi i bivši pripadnik njemačke ekstremne desničarske Crvene armije. Njima će se suditi u odustvu.
Karlosov život okorelog revolucionara počeo je njegovim imenom.
Njegov otac, bogati komunistički advokat Hose Altagrasija Ramires Bavas, dao je svojoj trojici sinova po jedno od imena ruskog revolucionarnog vođe Vladimira Iljiča Lenjina.
Ratno ime dobio je kada su britanski tabloidi objavili da je primjerak romana "Dan Šakala" Frederika Forsajta iz 1971. pronađen u jednom od njegovih skrovišta u Londonu. Roman govori o profesionalnom ubici angažovanom da ubije francuskog predsjednika Šarla de Gola.
(Beta)