Kako se odbraniti od najezde loših vijesti kojima smo svakodnevno izloženi? Kad nas muka zbliži više razmjenjujemo emocije sa svojim okruženjem.
Istina postoji, izmišlja se samo laž, kaže stara narodna izreka. Ali, kako čovjek da ostane normalan pod najezdom loših istina i još gorih laži koje ga čekaju na svakom koraku?
Vijesti su ubojite, a "vrebaju" sa televizije, Interneta, sa ulice, iz kafane. Koliko se samo nepotrebnih briga i strahova obruši na nas poslije "lakih" razmjena najnovijih vijesti na poslu, u komšiluku! A naš um, kao precizni prijemnik, prikuplja sve te informacije u kojima se, svakodnevno, bar jednom pomenu ratovi, katastrofe, monstruozna ubistva, pljačke, izdaje, mržnja, osveta... Ljubavi je sve manje i u pjesmama i na filmovima, pišu "Novosti".
Dr Milijan Pavlović, neuropsihijatar, za "Novosti" kaže da je dovoljna samo jedna laka vježba da se vidi koliko su loše vijesti opasne po zdravlje: "Nekoliko sekundi poslije TV informacije o nesreći treba opipati puls. Ubrzaniji je nego inače. Postali smo žrtve spoljašnjeg uticaja."
I psiholog Žarko Trebješanin smatra da je previše loših vijesti.
"Ali, uz porodicu, komšije, prijatelje sve je lakše", kaže Trebješanin za "Novosti". "Sjetimo se kako nas je u vrijeme bombardovanja muka zbližila, pa smo se više družili, razmjenjivali emocije. Humor je, takođe, dragocjen."
Zar jedan pritisak daljinskog upravljača nije dovoljan da se problem riješi, upitaće se neki?
"Protivnik sam toga da se pred problemom ili lošom viješću glava zabija u pijesak. Vještina je prilagoditi se, odvojiti važno od onog što ne bi trebalo da nas pogađa", kaže Trebješanin.
I Oliver Vidojević, psihoanalitačar, kaže da je zdravo da pravimo sopstveni filter i da razumno odredimo koliko nas se vijesti tiču.
"To je težak posao, ali neophodan", kaže ovaj stručnjak za "Novosti". "Na lošu vijest reagujemo različito jer je relativno šta je za koga dobro, a šta ne. S katastrofama, ratovima, stradanjem nedužnih, ubistvima djece... srećemo se svakodnevno, dok se odmaramo ili ćaskamo s prijateljima. I šta se događa? Pojedinci na to gledaju kao na scenu iz filma, pa i stvarnost negiraju kao na filmu."
Stručnjaci su izračunali da zadovoljstvo od godišnjeg odmora traje puna - dva dana! Povratak na posao veoma brzo "briše" sadržaje u kojima se tokom te dvije, tri nedelje odmarala i duša i tijelo. Uz obaveze, strijepnje, strahove, borbu za egzistenciju, svaka loša vijest pojačava već nagomilani stres.
"Iako riječ stres više zamagljuje nego što pojašnjava, činjenica je da su stresne situacije one u kojima reagujemo neprijatnim emocijama", kaže psihoterapeut Zoran Milivojević za "Novosti".
"Dvije su vrste stresa. Prvo, kada određeni događaj tumačimo na pravi način i pripisujemo mu pravu vrijednost. Tada stres nije problem. Ako građani Srbije žive lošim i dinamičnim životom s puno negativnih događaja na svakom koraku, onda nije problem što su u stresu, već je problem situacija u kojoj žive. Tada treba mijenjati okruženje, a ne boriti se protiv stresa. Druga vrsta stresa je kada ljudi pogrešno tumače situaciju i zato joj pripisuju preveliku negativnu važnost. E, tada su pod velikim stresom. Zato je odmor neophodan, jer čovjek na neko vrijeme isključi signale koji dolaze iz negativne stvarnosti. On zna da loše postoji, ali ne misli na to. Problem je kada pojedinci izaberu patološki način da pobjegnu od stresa tako što negiraju stvarnost i loše vijesti koje na nju upućuju."
(MONDO)