PODGORICA, 7. 3.- Ankete ukazuju na realne izglede da bi na predsjednickim izborima u Crnoj Gori, 6. aprila, cak u prvom krugu mogao da pobijedi sadasnji sef drzave, potpredsjednik vladajuce Demokratske partije socijalista, Filip Vujanovic.
Profesor sociologije na Univerzitetu Crne Gore Risto Kilibarda, kaze da DPS "mora da pobjedjuje," jer, kako je izjavio za Betu, "grcevito nastoji da prodje dovoljno vremena da bi se moglo zaboraviti sve sto je bilo, i kako se vladalo u dugom periodu."
Svi izbori u Crnoj Gori od 1990. godine bili su visestranacki, a pobjedjivala je samo jedna stranka - DPS.
U cemu je tajna njenih pobjeda? Analiticari odgovor sazimaju u strah gradjana od promjena, drustvenu inerciju, politicku tradiciju, u tome sto "nas covjek preferira autoritarnu vlast."
Baveci se pitanjem kako DPS nije do sada pala na nekim od toliko izbora, Kilibarda skrece paznju na istorijsku cinjenicu da je vlast u Crnoj Gori uvijek smjenjivana nasilnim putem. U 20. veku, tri puta: prvo kralja Nikole, pa karadjordjevicevske vlasti 1941. godine, i komunisticke 1989.
"I ovu posljednju, DPS vlast, najvjerovatnije, ceka ista sudbina," smatra Kilibarda.
Pobjedjivanje iste partije na izborima, samo po sebi, nije negacija demokratije. Kilibarda navodi da se i u zemljama sa razvijenom demokratijom desava da jedna stranka dugo i uzastopno osvaja vlast, kao sto je slucaj sa Socijaldemokratskom partijom Svedske koja je neprekidno vladala od 1928. do 1976. godine.
Medjutim, dok je ta stranka od Svedske napravila drzavu blagostanja, jednakosti, pravde i socijalne harmonije, DPS svoju vladavinu ne duguje takvim rezultatima i uspjesima.
Zadovoljstvo materijalnim statusom vecine gradjana u Crnoj Gori ne moze nikako biti osnova stalnog glasanja za DPS. Jer, kaze Kilibarda, polovinu birackog tijela u Crnoj Gori cine ljudi koji zive od penzija.
"Malo je vjerovatno da prosjecna penzija od 170 eura, i niza, moze da izazove osjecaj zadovoljstva svojom materijalnom pozicijom," kaze Kilibarda.
DPS je, kaze on, do glasova dolazio vjestim koriscenjem raznih strahova gradjana.
Pocetkom devedestih godina, to je bio strah od rata. U vrijeme sankcija medjunarodne zajednice, strah od gladi, u Milosevicevo vrijeme strah od sukoba sa Srbijom. Kasnije, strah od bombardovanja NATO, strah od Vojske Jugoslavije, od "vanredne
situacije."
"DPS vlast je neprekidno spasavala crnogorske gradjane od svih ovih i drugih strahova. Tako ih je neprekidno zaduzivala da joj budu odani," kaze Kilibarda i podsjeca da je prediziborni slogan DPS uvijek bio da su Crnu Goru od necega "spasili."
Druga sredstva kojima se DPS sluzila u izbornim bitkama su - pojedinacne usluge jednom broju gradjana (povecanje plate, stan, odgadjanje odlaska u penziju, napredovanje u sluzbi, zaposlenje clana porodice, kredit, koncesija za neki posao, itd.) i
"zaludjivanje, zavadjanje i ucjenjivanje."
U proteklih dvadsedetak godina godina u Crnoj Gori, pod vlascu DPS, izvrsena je prvobitna akumulacija kapitala, i to surovim metodama, kaze Kilibarda.
"Zato DPS mora i dalje da pobjedjuje, dok se sve to ne zaboravi."
(BETA)