Na snimku objavljenom na Jutjubu, 89-godišnji Adolek Kon u logoru, koji je mogao biti mjesto njegove smrti, pleše u majici sa naptisom "Preživjeli"
Video snimak na kojem čovjek koji je preživio holokaust pleše na muziku disko klasika "I will survive" u Aušvicu, pokrenuo je brojne debate o tome ko ima prava da na mjestu nezapamćenog stradanja pravi komične snimke poput tog.
Na snimku objavljenom na Jutjubu, 89-godišnji Adolek Kon u logoru, koji je mogao biti mjesto njegove smrti, pleše u majici sa naptisom "Preživjeli" sa svojim potomcima - kcerkom i unucima, uz muziku kultnog disko hita.
Snimak je načinila njegova kcerka i umjetnica iz Melburna, Džejn Korman, a do srijede ga je pogledalo više od pola miliona ljudi, od kojih su brojni ostavili i svoje komentare na tom popularnom sajtu.
Jutjub je u četvrtak uklonio snimak, obavještavajući korisnike da je to učinjeno zbog pitanja autorskih prava. Snimak se ipak može pogledati na mrežama Fejsbuk i Tviter.
Komentarišući snimak, veliki broj ljudi ocijenio je da "disko ples" na mjestima masovnih ubistava u gasnim komorama predstavlja uvredu za one koji su nestali, drugi, međutim, ocjenjuju da je to prkosna proslava opstanka.
Te debate dodatno komplikuje i činjenica da je snimak dobio veliku pažnju javnosti tek kada su ga neonacističke grupe proširile internetom.
"Ako je humor samo ljudska reakcija na tragediju, onda je to u redu. To je teško postići, ali vješt komičar u tome može da uspije", ocijenio je 79-godišnji Raul Tejtelbaum, koji je takođe preživio holokaust.
U Izraelu, gdje su crni vicevi o holokaustu uobičajeni, snimak plesa u Aušvicu nije ostavio poseban utisak na javnost te zemlje, dok je u Njemačkoj, koja se i dalje bori sa osjećanjem krivice, izazvao zaprepašćenje.
Njemački istoričar Majkl Volfson nazvao je snimak "neukusnim" i postavio pitanje motiva Kormanove ocjenjujući da se radi samo o "sramnoj ličnoj promociji".
Profesor moderne istorije na berlinskom Univerzitetu Fraje Volfgang Viperman ukazao je, međutim, da je šaljenje na račun holokausta jedan od načina na koji se Jevreji suočavaju s bolnom prošlošću i da je zato to za njih prihvatljivo.
"Ono što Izraelci i Jevreji rade je drugačije od onoga što Njemci, ili oni koji su ih podržavali, rade. Izraelci, koji su nekada bili žrtve, to više ne žele da budu što znači da su oni izvukli pouke iz prošlosti: 'Nećemo dozvoliti da nam se to opet dogodi'", rekao je on.
Kulturni antropolog Mark Oslander ukazao je da se ples smatra trivijalnim u zapadnim društvima, ali da je kroz istoriju korišćen da olakša "reakciju ljudi na traumatične gubitke - od tuge i žalosti, ka radosti zbog obnavljanja života".
Humor, takođe, može biti snažan emotivni ventil. Tejtelbaum je rekao da su često svečanosti u znak sjećanja na holokaust i druge tragične događaje previše zvanične i utegnute i emotivno ne dotiču mlade ljude, dodavši da humor vidi kao legitiman način suočavanja s holokaustom.
"Svaka generacija iz istorijskih događaja uči svoje lekcije i sama pravi svoje sjećanje i to je dobro. Nesreća bi bila kada bi ljudi prestali da traže odgovore", kazao je.
Tejtelbaum je kao pozitivan primjer naveo izraelski dokumentarac iz 2008. godine "Pica u Aušvicu", u kojem jedan preživjeli, zbijajući šale, na drvenim krevetima u jednoj od baraka u tom logoru jede parče pice.
"Ovo je prvi put da na ovom krevetu jedem picu", govori u dokumentarcu 78-godišnji Danijel Čanoč. On je za agenciju AP rekao da su neke gledaoce prizori tog filma uznemirili, ali da je u suočavanju sa tragedijama poput holokausta svakome dozvoljeno da reaguje individualno.
"Neko plače, neko se smije. To je način na koji se ljudi bore da nesrećom", zaključio je on.
(MONDO)