Najstariji izraelski kibuc “Deganija Alef”, koji se smatra majkom svih kibuca, proslavio je nedavno stogodišnjicu osnivanja
Pokret na čijem je znoju praktično stvorena i održana država Izrael danas u zapećku – u kibucu jedan od svakih 30 Izraelaca. Zbog toga je i proslava u "majci kibuca" bila relativno skromna, pogotovo u poređenju s prošlogodišnjim obilježavanjem stogodišnjice Tel Aviva, uz vatromet i velike koncerte.
"Mi koji smo napisali istoriju Izraela, ne poetičnim govorima, već nasim rukama, našim znojem, našim suzama i krvlju, dižemo naše glave ponosno, čak i ako postoje oni u izraelskom društvu koji zaboravljaju ili neće da podsjete druge ko smo mi i šta smo uradili", rekao je sekretar Pokreta kibuca Zeev Šor.
Danas je, međutim, očito da je grad pobijedio. Stanovnici kibuca su manjina, jedan od svakih 30 Izraelaca živi tamo, ističe uvodničar "Haareca".
Kibuci danas idu ka privatizciji i važnije su potrebe pojedinca nego društva.
Malo je šta ostalo od projekta u originalnoj formi, bez novca, računa, rente i gdje sva imovina pripada članovima, počev od kuća, glavnih zgrada, automobila, knjiga u biblioteci i hrane u kuhinji.
Ipak, poznavaoci prilika ističu da je još rano žaliti za kibucima. Uspješni kibuci u posljednjim decenijama su oni koji su investirali u modernu industriju i nisu se zadovoljili nasljeđem zemljoradnje, gajenjem stoke i ribe.
Kibucima se ne može poreći uloga u izmijeni zemlje i stvaranju države Izrael. Pokret kibuca imao je vodeću ulogu u političkoj, ekonomskoj i društvenoj istoriji države. U svijetu je postao poznat kao najervolucionarniji fenomen Izraela. Bilo je zapravo nemoguće shvatiti Izrael, njegove ljude i mentalit bez razumijevanja kibuca i njihovog razvoja.
U stvarnosti kibuc nije uspio da izmijeni čovjekovu prirodu. Političiri i drugi su pronalazili načine da ignorišu principe i koriste ideologiju kibuca za sopstvenu korist, komentariše "Haarec".
Ni ekonomija nije odgovorila dobro na veliki eksperiment kibuca. Ipak, oni su rasli u strateški slabijim djelovima zemlje, zahvaljujući dobrovoljačkoj radnoj snazi i sumnja se da bi zajednica Jevreja bez njih mogla da osnuje državu.
Sto godina od stvaranja prvog kibuca, ne može se reći da je to zlatno doba pokreta, ali bez kibuca Izrael bi sigurno izgledao drugačije.
Šimon Peres osnivač kibuca
Proslavi je prisustvovao predsjednik Izraela Šimon Peres, jedan od osnivača kibuca Alumot. Za njega je to bila prilika da se podsjeti rada i u drugim kibucima i da prizna da mu nedostaje to iskustvo, usjevi, voćnjaci, obori i kada se pita zašto, shvata da samo tako može da razume gdje pripada.
Mnogi izraelski lideri su rođeni ili su živjeli i odgajani u kibucu. Čak četiri premijera David Ben Gurion, Levi Eškol, Golda Meir i Ehud Barak proveli su izvjesno vrijeme u kibucima. Mnogi najistaknutiji komandanti izrealske vojske piloti i pripadnici borbenih jedinica su odgajani i obrazovani tamo. U kibucima su živjeli pisci i pjesnici, kompozitori i pjevači, slikari i vajari.
(MONDO)