"JAT" nema nove avione, ali ima 150 pilota na kojima mu zavide i najveće svjetske aviokompanije.
Viking, Hogar ili pak Hulk Hogan. Ovo su nadimci kojima su "jatovci", Nigerijci, Džibutanci "krstili" kapetana Stevana Ignjatovića.
Radni odnos zasnovao je u "Jatu" prije tri decenije. Zvale su ga kompanije po bijelom svijetu da pređe u njihovo jato, ali svoje nije želio da napusti.
"Jat" ga je, kaže, školovao, dao mu privilegiju da upravlja imovinom vrijednom milione dolara, povjerio mu živote putnika.
"Dug" vraća odanošću, bez ijednog dana bolovanja i kašnjenja na let.
Pedesetpetogodišnji Ignjatović proveo je u vazduhu 14.000 sati i jedan je od najiskusnijih pilota koje ima srpski nacionalni avioprevoznik.
Krstario je nebom nad Evropom, Srednjim i Bliskim istokom, ali se u Africi, gdje je pilotirao avionima koje je iznajmljivao "Jat", osjeća kao kod kuće.
Taj "kontrolisani haos" mu, kaže, najviše odgovara.
Ljubav prema vazduhoplovstvu rodila se dok je bio klinac. Za početak padobranstvo.
Falsifikovao je očev potpis i kradom odlazio u Lisičji jarak. Kada su ga roditelji "provalili", već je bio spreman za prvi skok. Imao je 16 godina. Dok su se gledaoci divili njegovom umijeću, majka je pala u nesvijest.
Pilotsku akademiju završio je u Vršcu, a potom je prošao i obuku u "Jatu" za avion DC-9.
"Najviše sam letio u Africi. Od deset kompanija kojima je 'Jat' iznajmljivao avione i posadu u Nigeriji i Džibutiju, pet sam ja formirao. Utirali smo put avijaciji u Africi", sjeća se Ignjatović.
Blizu hotela u Enugi imao je Ignjatović susret sa krokodilom. Previše se, kaže, približio jezeru.
"Iskočio krokodil i onda bježanija. U istom gradu naletio sam sa kolegama na crnu mambu, ona se više uplašila nas nego mi nje. Imao sam i 'obračun' sa ribarima u Beninu. Vezali kornjaču od oko 50 kilograma da ugine na suncu kako bi oklop prodali kao suvenir. Oslobodio sam kornjaču, pa došli ribari s motkama i traže 200 dolara.
Čuvar plaže dodao meni motku, pa smo se nagodili na 20 dolara. U Obali Slonovače, u aerodromskoj zgradi, jedan policajac, misleći da sam američki rvač Hulk Hogan, silno je želio da sa mnom odmjeri snagu. Prilikom rukovanja, iskoristio sam njegovu nepažnju i oborio ga na koljena."
Pilotirao je Ignjatović avionima u kojima su bile mnoge poznate ličnosti, ali posebna čast, kaže, ukazana mu je kada je predsjednika Borisa Tadića vozio u Libiju.
Najveće priznanje ukazao mu je kolega kada su "Jatovi" avioni izmještani iz Beograda 1999. godine.
"Četvrti dan bombardovanja, i osam minuta, koliko je trajao let do Rumunije, najdužih u mom životu. Donijeta je odluka da se osam aviona 'Jata' izmjesti iz zemlje. Prišao mi je kolega i rekao da ako treba da se gine, želi da bude u mojoj posadi. To je najveće priznanje u mojoj karijeri."
Početak rata u bivšoj Jugoslaviji zatekao je Ignjatovića u Ljubljani. Uspio je da poleti i sačuva avion.
Svjedok je mnogih tužnih sudbina kada je pomagao u evakuaciji građana sa teritorija na kojima su bila ratna dejstva.
Sa još pet pilota "Jata" obavio je 140 letova iz Pule, Zadra, Bihaća, Tuzle, Mostara...
Radni dan letačkog osoblja 'Jata' kreće pripremom - tehnička ispravnost aviona i provjera svih bitnih informacija, kako bi let bio bezbjedan.
Ignjatović, koji pilotira "boingom 737", priznaje da flota “Jata” jeste stara, ali je, tvrdi, bezbjedna.
(MONDO)