Televizijski Kanal 47 u Ekvadoru je prva TV stanica koja ima programe na drevnom kečuanskom jeziku, kojim je govorio narod Inka.
Da se tradicija i istorija ne zaborave, da se sačuvaju korijeni i jezik predaka - tome je posvećena programska šema jedinstvene televizijske stanice na svijetu koja ima program na jeziku starih Inka.
Kanal 47 je nova TV stanica u Ekvadoru, koja od jula mjeseca eksperimentalno emituje dvaput dnevno vijesti na kečuanskom jeziku, čiji korjeni sežu do vremena starih Inka, a kojim danas govori više miliona ljudi sa prostora Anda.
Vijesti se emituju iz studija koji se nalazi u mjestu Latakunga (Latacunga), oko 80 kilometara južno od Kita (Quito). U kulisi studija dominira vulkan Kotopaksi (5.896 m), najznačajniji u Južnoj Americi i najviši aktivni vulkan na svijetu.
Kanal 47 emituje vijesti i oko 30 odsto drugog programa na kečuanskom jeziku, a planira da preraste u jednojezičnu informativnu kuću.
"Naš sljedeći projekat su crtani filmovi za najmlađe, takođe, na kečuanskom jeziku", izjavio je za Rojters direktor Kanala 47 Anhel Tiban (Angel).
Kanal 47 je dio mnogo šire akcije, koja je u toku u više andskih država, da se sačuva kečuanski jezik i podstaknu današnji potomci Inka, pripadnici naroda Kečua, da tako govore i ponose se porijeklom.
U novim ustavinim poveljama u Boliviji i Ekvadoru, donijetim nakon što su u njima na vlast izabrani ljevičarski predsjednici, kečuanski jezik je postao zvaničan jezik, dok je u Boliviji ove godine osnovan prvi univerzitet na kečuanskom jeziku.
Kečuanci su direktni potomci stanovništva drevnog indijanskog carstva Tahuantisuju, ili carstva Inka. Oni danas predstavaljaju najveću populaciju američkih Indijanaca. Mnogi su danas hispanizovani, što je posljedica kolonijalnog perioda vladavine Španaca.
Kečuanski jezik, knjige i običaji naroda Kečua, bili su potpuno zabranjeni kada su kolonizatori 1781. godine ugušili pobunu domorodačkog naroda, koju je predvodio Hose Gabrijel Kondorkankui(Jose Gabriel Condorcanqui), poznat po nadimku Tupak Amaru (Tupac Amaru), koji je sam sebi dao po drevnom vladaru Inka.
Danas samo onih Kečuanaca koji nisu hispanizovani i koji govore svojim jezikom ima između 12 i 16 miliona. Žive u Ekvadoru, Peruu, Boliviji, Argentini, Čileu i južnoj Kolumbiji. Oni su direktni potomci Inka. U nekim zemljama sebe nazivaju "Runa", a u Kolumbiji "Ingano".
Narod Kečua su uglavnom ratari. Njihovi preci su još pre 7.000 godina uzgajali krompir na Andima. Uzgajaju još kukuruz, paradajz, čili-papricice, manioku, pamuk .
Takođe su svijetu "dali" zloglasnu koku čije lišće i danas mnogi od Kečuanaca žvaću svakodnevno.
Od stoke najviše gaje lamu, sisara koji daje vunu i mlijeko, a poznat je i po tome
što ima ružan običaj da pljune svakoga ko mu se zamjeri. Od lamine vune Kečuanci, kao i drevne Inke, prave savršena tkanja, izuzetnih boja i jedinstvenih šara. Od domaćih životinja gaje i alpake, svinje i pse.
Žive u skromnim kućama, građenim od cerpića, a svaka porodica obrađuje svoja terasasta polja i zavisi od onoga što proizvede.
Zahvaljujući Kanalu 47, pripadnici naroda Kečua, odnosno stari narod Inka, kao da se ponovo rađa, ocjena je lingvista.
"Kečuanski je bio jezik kojim nije govorila elita, pa su oni koji su željeli prestiž, učili engleski, francuski ili njemački", tvrdi lingvista Hose Maldonado jedan od savjetnika predsjednika Ekvadora.
Sada je u Ekvadoru kečuanski jezik postao ponovo moderan i mnogi se upisuju na kurseve, što lingvisti, ali i političari u oblasti Anda smatraju "promocijom kosmovizije" indijanskih plemena, potomaka drevnih Inka.
"Kečuanska 'kosmovizija' sadrži dvojnost: toplo-hladno, dan-noć", slikovito objašnjava Lusila Lema (Lucila), pjesnikinja koja piše i na kečuanskom i na španskom, a koja je na TV kanalu RTS, na španskom jeziku, doskora jedina imala emisiju na kečuanskom jeziku.
(MONDO)