Stara latinska izreka "E pluribus unum"(od mnogih - jedan) sasvim se lijepo može primijeniti na Mliječni put
Astronomi su dobili novi dokaz da naša "domaća" galaksija sadrži i - ostatke mnogih nekadašnjih galaksija.
Otkriće je ojačalo pretpostavku da velike galaksije u cjelini ne nastaju iz usamljenog, džinovskog oblaka prašine i gasa. One, prije bi se reklo, najprije nastaju a zatim se i "goje" tako što - "proždiru" svoje susjede!
Zaključak su donijela globularna(okrugla) sazvježđa, sferične koncentracije miliona zvijezda koje se kreću po orbiti oko centra galaksije. Ostavimo li po strani ogromne spiralne ogranke naše galaksije, globularna sazvježđa kriju u sebi neka od njegovih najuzbudljivijih pojava.
Astronomi su dugo vjerovali da su ona sazdana od koncentrovanih oblaka gasa i prašine u samom početku nastanka Mliječnog puta. Međutim dva najnovija otkrića, čiji su detalji objavljeni ovih dana u časpisu Nejčer, slikaju posve neobične "portrete".
U prvom izvještaju, članovi tima južnokorejskih astronoma mjerili su sadržaj kalcijuma u 37 zvijezda od 158 globularnih sazvježđa u Mliječnom putu. Gotovo u polovini otkrivene su značajne količine ovog elementa - što ukazuje da su formirane od ostataka supernove, titanske eksplozije džinovskih zvijezda koje su nekada "proizvodile" kalcijum i druge teške elemente u svojim jezgrima.
Otkriće je značajno, tvrdi rukovodilac istraživanja Džae-Vu-Li, astronom sa Univerziteta Sedžong u Seulu, zato što ono pokazuje da su globularna sazvježđa nekada, najvjerovatnije, bila mnogo veća nego što su danas.
U protivnom, ona nebi mogla da stvore gravitacionu snagu neophodnu da "zarobi" ostatke supernove i tako ih "kondenzuje" u nove zvijezde.
"Ovo nas navodi da vjerujemo da su mnoga od globularnih sazvježđa, koja smo istraživali, najvjerovatnije 'posmrtni ostaci' mnogo masivnijih prastarih patuljstih galaksija koje su se sjedinile sa Mliječnim putem" - tvrdi profesor Džae-Vu-Li.
Drugi "papir" rezultat je istraživanja međunarodnog naučnog tima koji je otkrio dalje dokaze za ovu ideju u globularnom sazvježđu po imenu Terzan 5. Smješten iznad središta Mliječnog puta, u regionu poznatom po imenu "izbočina galaksije", sazvježđe sadrži neobično veliki broj pulsara, ultragusto sabijenih ostataka supernove koji se spiralno kreću velikom brzinom.
Hemijske analize otkrile su da je materijal, koji je izbacila eksplozija a ne onaj koji se "iskrao" iz sazvježđa zbog njegove velike brzine spiralnog kretanja, bio "zarobljen" i omogućio stvaranje novih zvijezda.
Za ovaj "kosmički majstorluk", kažu astronomi, bila je neophodna gravitacija galaksije hiljadu puta veće snage i mase nego što je Terzan 5 sada posjeduje.
Najvjerovatnije objašnjenje je da je Terzan 5 nekada bio mnogo veća galaksija koju je "progutao" Mliječni put – tvri profesor Frančesko Feraro sa Univeziteta Bolonja u Italiji.
Kad su se Terzan 5 i druge patuljaste galaksije sjedinile sa Mliječnim putem, objašnjava on, sudar je jednostavno "oduvao" mnoge od njegovih zvijezda i za sobom ostavio manja sazvježđa koja otkrivamo danas.
Feraro naglašava da bi dalja, detaljnija istraživanja globularnih sazvježđa trebalo da donesu nova, još uzbudljivija otkrića i iznenađenja. "Ovi sistemi su pravi zlatni rudnici informacija i svaki put se uvjeravamo da nam otkrivaju nove, neočekivane tajne" - oduševljen je on.
Otkrića bi mogla naglavce da okrenu sve dosadašnje pretpostavke o globularnim sazvježđima - uvjeren je astronom Dejvid Vajnberg sa američkog Državnog univerziteta Ohajo u Kolumbusu.
Istraživači su, inače, uglavnom mislili da je jedno od sazvježđa Mliječnog puta, Omega Centauri, bilo neka vrsta "anomalije" zato što je smatrana "samostalnom galaksijom".
Sada, zaključuje Vajunberg, "čini se da ono što je nekada smatrano anomalijom sada postaje nova normalnost"...
(FoNet)