Superbrzi vozovi u Evropi sve više potiskuju avionski transport, izvještava njemački radio "Dojčje vele".
Najživlji železnički saobraćaj obavlja se izmedju Pariza, Londona, Brisela i Kelna, a najveći promet putnika bilježi se na relaciji između Brisela i Pariza. Vožnja superbrzim vozom između belgijske i francuske prijestonice traje svega 80 minuta.
Prevoz željeznicom između Pariza i Brisela je toliko popularan da je avionska linija između dva grada odavno ukinuta, navodi "Dojče vele", uz opasku da iz belgijskog glavnog grada vozovi velike brzine svakodnevno idu i u pravcu Londona i Kelna i više drugih zapadnoevropskih centara.
Predstavnik njemačke željeznice Andreasa Hampreht tvrdi, medjutim, da u Evopi "ima još dosta potencijala za dalji rast željezničkog saobraćaja."
Hampreht ističe da se mora "još investirati u željezničku infrastrukturu", jer tamo gdje je to učinjeno ostvaren je u uspjeh, kao na primjer između Pariza i Štutgarta, gdje željeznički saobraćaj sada obuhvata više od 50 prometa u odnosu na avionske linije.
"To je svakako veliki uspjeh, pogotovu ako se zna da smo liniju (Pariz - Štutgart) otvorili 2007. i da na toj relaciji vozovi saobraćaju samo četiri puta dnevno", kaže Hampreht.
Britanski stručnjak za željeznički saobraćaj Ričard Braun ističe da na kraćim relacijama vozovi emituju mnogo manje štetnih gasova nego avioni ili automobili.
Braun kao slabost u sadašnjem sistemu evropskog željezničkog sobraćaja navodi nepostojanje zajedničkog internet portala i neke druge probleme u prekograničnoj saradnji.
Međunarodna saradnja je, u cjelini gledano, ipak sve bolja, a višejezična obavještenja na francuskim brzim prugama su predstavljala pravu "kulturnu revoluciju" koja se prethodno dogodila i u Njemačkoj, tvrde sagovornici njemačkog radija.
Poslanik Zelenih u Evropskom parlamentu Mihael Kramer kaže da ipak ostaje još dosta nezavršnih poslova, a kao jedan od najaktuelnijih problema navodi da u Evropi od sredine 90 - godina postoji obaveza plaćanja takse za korišćenje šina čija visina skoro da uopšte nije ograničena.
Kramer smatra da je problem i to što svaka članica Evropske unije i dalje sama odlučuje da li će naplaćivati na svojim putevima drumarinu, što prema njegovoj ocjeni izaziva "nelojalnu konkurenciju" koja ide na teret željezničkog saobraćaja.
(Tanjug)