Svaka država i skoro svaka veća kompanija na svijetu u svojoj arhivi čuva tajne dokumente, koje želi da sakrije od javnosti.
Internet sajt Vikiliks (Wikileaks), međutim, objavljuje baš takve tajne spise.
Pre dvije godine nekolicina dobrovoljaca je osnovala Vikiliks. To je otvoreni sajt na internetu na kome svako može da objavi brizarne dokumente. Jedini uslov je da ne smiju biti lažirani, već pravi.
Oko 1.200 ljudi radi na tom projektu: novinari, borci za ljudska prava, informatičari. Sve njih pokreće ista ideja - borba protiv korupcije.
Iako je to ključni zadatak medija, mnogim redakcijama nedostaje novac za istraživačko novinarstvo.
"Sve je više površnog izveštavanja u smjeru zabave, pop kulture i sličnih stvari, koje nam skreću pažnju sa onoga što je važno", izjavio je za njemački državni radio "Dojče vele" Danijel Šmit, administrator Vikiliksa u Njemačkoj.
Da bi provjerili vjerodostojnost dokumenata, informatičari pomoću testova provjeravaju jesu li dostavljeni dokumenti tehnički "izmanipulisani". Zatim kontaktiraju odgovarajuće stručnjake za dodatnu provjeru.
Hans Lajendeker, novinar lista "Zidojče cajtung", skeptično gleda na Vikiliks.
"To je izvor informacija koji se može pogledati, ali se pritom ne treba nadati nečemu velikom. Ne može se uvijek prepoznati šta je stvarno, a šta lažno. Ti dokumenti u najboljem slučaju služe kao početna tačka za dalje opsežno istraživanje, ne više od toga", rekao je Lajendeker njemačkom radiju.
U međuvremenu, na ovoj internet stranici je objavljeno 1,2 miliona dokumenata. Broj ljudi koji šalju dokumenta je veliki jer mogu da ostanu anonimni. Vikiliks svoje dokumente registruje u nekoj od država koja ima regulisane medijske zakone. Sekta Sajentolodži i iranska vlada već su pokušale da tuže Vikiliks, ali bez uspjeha.
Danijel Šmit nije pravo ime njemačkog administratora, jer onaj ko razotkriva političke skandale i objavljuje tajne dokumente mora da bude svjestan opasnosti kojima bi mogao da bude izložen.
"Početkom ove godine je dvoje naših ljudi ubijeno u Keniji. To je za mene bio trenutak koji me je podsjetio da je dobro što ne objavljujem svoje pravo ime", uveren je Šmit.
No, koliko god opasno živjeli zaposleni u Vikiliksu - za one koji se bore za slobodu u zemljama bez medijskih sloboda Vikiliks je važan instrument pomoću kojeg mogu da objave škakljive informacije, a da sebe ne izlože velikom riziku, ističe "Dojče vele".
(Tanjug)