Gradnja svemirskog lifta je realnost u ne tako dalekoj budućnosti.
Da se ne radi samo o naučnoj fantastici govore inženjeri i naučnici koji se već uveliko bave ovim projektom.
Ideja je da se omogući jeftin i siguran način dopremanja opreme i astronauta na visinu od 100.000 kilometara, daleko iza Međunarodne svemirske stanice.
U pustinji Mohavi prošle srijede je osvojena još jedna etapa u razvoju svemirskog lifta, što nagovještava da bi vizija Artura Klarka iz njegovog naučnofantastičnog romana "Rajske fontane" mogla jednog dana da postane stvarnost.
Pristalice ideje svemirskog lifta se nadaju da će u bliskoj budućnosti biti moguće dostavljati koristan teret u orbitu oko Zemlje platformom sa pogonom na lasersku svjetlost, koja će se uspinjati uz traku od kompozitnog materijala.
Svemirski lift, kako je zamišljeno, predstavlja "traku" i kabl zakačen za Zemlju koji doseže do orbitirajuće platforme na četvrtini puta do Meseca. Gravitacija Zemlje i centrifugalna snaga same platforme, vukući u suprotnim pravcima, držale bi kabl i traku zategnutim.
Tovarna platforma sa satelitom ili astronautima bi mogla da se penje uz taj kabl i troškovi takvog transporta bi bili tek mali dio onih koji postoje kod satelita ili astronauta koji putuju raketom.
Prošle srijede, tri istrazivačka tima pokušala su da osvoje nagradu od dva miliona dolara sa svojim platformama koje su se uspinjale po kablu okačenom o lebdeći helikopter, više od kilometar visoko.
Platforma firme "Lejzer Motiv" popela se jedan kilometar za manje od četiri minuta, a nešto kasnije ponovila je taj podvig.
Platforma je naravno na električni pogon, a struju dobija tako što snažan laser baca svjetlosni snop na njene fotoelektrične ćelije.
Istrazivač Džordin Ker rekao je da je njegova firma prije svega željela da demonstrira bežični prenos energije.
"Svakome kome treba struja, a ne može da razvuče žice, moći ćemo da isporučujemo električnu energiju", izkavio je Ker.
Ranije, njihova platforma nikada nije prešla više od 24 metra.
Takmičenje je, kako navodi Glas Amerike, teklo sporo zbog čestog punjenja helikoptera gorivom, kao i zbog čekanja na prolaz nekih satelita kojima bi laser sa Zemlje mogao da naškodi.
Iz istog razloga platforma firme "Spejs pajrats", iz Kanzas sitija, morala je da se zaustavi na samo 48 metara od cilja.
Takmičenje je sponzorisala američka svemirska agencija NASA koja se nada da bi jednoga dana mogla da razapne traku od lakog nanotekstila između Zemlje i jednog satelita u geostacionarnoj orbiti.
Centrifugalna sila držala bi traku zategnutom, dok bi snažan laser na Zemlji slao električnu energiju platformi koja bi se uspinjala noseći teret.
Potrošnja energije za ovakav lift bila bi znatno manja od one potrebne za lansiranje raketa, kaže istraživač firme "Spejs pajrats", Frenk Smit.
Neki stručnjaci procjenjuju da bi podvig i umješnost ovog projekta mogli biti jeftiniji i manji izazov nego neki projekti koji se sada planiraju u svijetu, kao što je na primjer predviđeni most preko Gibraltarskog moreuza koji bi spojio Španiju sa Marokom, odnosno Evropu sa Afrikom.
Sadašnja predviđena cijena cijelog projekta bi bila oko 10 milijardi dolara, ali bi lift veoma brzo isplatio sam sebe, snižavajući cijenu postavljanja satelita u svemir sa sadašnjih 20.000 dolara po kilogramu na samo 200 dolara po kilogramu.
(MONDO)