Bivši američki predsjednik Hari Truman jednom prilikom je izjavio: "Ako u Vašingtonu želite da imate prijatelja, nabavite sebi psa"
Možda je baš to, rekli bi cinici, razlog što je tokom velikog dijela američke istorije u Bijeloj kući uvjek bilo pasa.
Činjenica da pas živi u predsjedničkoj palati u Americi nije ništa novo niti neobično. Jednom bivšem predsjedniku se pripisuje misao da "Čovjek koji ne voli pse ne zaslužuje da bude u Bijeloj kući".
Roj Rovan, koautor knjige "Prvi psi: americki predsjednici i njihovi najbolji prijatelji" (First Dogs: American Presidents and their Best Friends), kaže da su svi predsjednici SAD, s izuzetkom možda dvojice ili trojice, imali psa. Čak i prije nego što je postojala Bijela kuća.
Džordž Vašington je imao nekoliko pasa. Njegov vjerni Svitlips pratio ga je i u borbama u američkom ratu za nezavisnost.
Neki "prvi psi" su, naravno, bili popularniji od drugih. Jedan od omiljenijih, kaže Rovan, pripadao je Frenklinu Ruzveltu. Njegov Fala je bio mali crni škotski terijer.
Ruzvelt ga je svuda vodio sa sobom, čak i na krstaricu na kojoj je sa Čerčilom potpisao Atlantsku povelju. Tada je i britanski premijer doveo svog psa Rufusa. "Mislim da su se oba psa dobro zabavila, baš kao i njihovi vlasnici", kaže Rovan.
Predsjednici su ponekad svoje pse koristili kao oruđe za odvraćanja pažnje javnosti, navodi Rovan, a jedan pas je čak, kako se vjeruje, pomogao da se preokrene rezultat predsjedničkih izbora.
Godine 1928, konzervativni kandidat Republikanske stranke Herbert Huver činio se suviše "ukočen" i preozbiljan za pobjedu na izborima.
Zbog toga su organizatori njegove kampanje odlučili da naprave izborne postere na kojima se Huver pojavljuje sa svojim velikim policijskim psom. King Tut, kako mu je bilo ime, dao je svom gospodaru jedan topliji imidž i s njim se uselio u Bijelu kuću.
Predsjednik Voren Harding je imao erdel terijera kojeg je koristio kad bi u intervjuima kritikovao politicare iz opozicije, tako da je izgledalo kao da govori pas a ne on.
Tu je i primjer predsjednika Bila Klintona, koji je usred skandala s Monikom Levinski nabavio psa Badija, čokoladnog labradora, kako bi ublažio skandal.
Iako su psi bili omiljeni ljubimci američkih predsjednika u bližoj prošlosti, nije uvjek bilo tako, kaže za Glas Amerike Kler Meklin, osnivač Muzeja predsjedničkih ljubimaca.
"Nekad su popularni bili konji, nakon toga i ptice. Prvi američki predsjednici nisu bili previše naklonjeni psima. Psi su ipak vremenom preuzeli primat u predsjedničkim uredima zahvaljujući svojoj privrženosti domu i ljudima uopšte. Zato ih je i američka javnost lako prihvatila", kaže Kler Meklin.
Možda ni jedan predsjednički pas nije zadobio toliko pažnje, ne samo američke već i svjetske javnosti, kao Bo, ljubimac porodice Obama.
Veče uoči izbora, Barak Obama je u svom govoru u Čikagu spomenuo da planira svojim kćerkama da nabavi psa. Brojni ljubitelji pasa, kao i uzgajivači širom SAD, predlagali su mu različite pasmine.
Predsjednikova kćerka Malia alergična je na neke vrste pasa pa se zato porodica odlučila za portugalskog vodenog psa jer mu ne otpada dlaka. Tako je Bo, uz veliku medijsku pompu, stigao u Bijelu kuću kao poklon nedavno preminulog senatora Edvarda Kenedija, koji je i sam bio veliki ljubitelj pasa.
Rovan kaže da su psi, baš kao i u svijetu slavnih i poznatih osoba, postali važan deo imidža i "prve američke porodice".
(Beta)