Zrenjaninac Sava Mađarev je jedinstven među brojnim banatskim kolekcionarima, zaljubljenicima u svakojake predmete i stvarčice.
U svojoj kući ima kolekciju od čak 150 televizora. Ljubav prema televizorima nije nimalo slučajna jer se Sava već više od 40 godina bavi popravkom ovih uređaja.
“Zavolio sam majstorisanje još u šestom razredu osnovne škole. Imali smo odličnog nastavnika tehničkog vaspitanja Dušana Đurina, koji mi je usadio ljubav prema tehnici, a pored toga imao sam sreću da je moja porodica kupila prvi televizor još 1961. godine. Bio je „Rizov“, sjećam se kao sada“, kaže Mađarev.
Iako je njegov otac želio da mu sin izuči velike škole i upisao ga u Ekonomsku, Sava je ipak upisao zanat u nekadašnjem „Našem domu“ i zaposlio se kao TV mehaničar u servisu “Elektronske industrije Niš“.
“Nekada su ljudi poštovali televizore, gledali ih kao članove svoje porodice, svi su se sa oduševljenjem okupljali oko njega i pratili program. Mi smo rasli uz TV“, govori Mađarev.
Radeći svoj posao, obišao je Banat i Bačku uzduž i popreko, ali i Sloveniju, Hrvatsku, Makedoniju i stekao puno prijatelja i upoznao toliko ljudi da je čak 14 puta kumovao po Banatu.
Međutim, ono što mu je promijenilo život bila je pojava kolor televizora krajem osamdesetih godina.
“Ljudi su tada kupovali te televizore u boji i nisu znali šta sa starim. Pitali su me: “Majstor Savo, šta da radimo?“, a ja sam im govorio da ih ne bacaju, i eto tako, silom prilika, počeo sam da ih sakupljam jer mi je bilo žao da ih bacaju. Sva je sreća što imam veliku kuću i mjesta za sve njih“, objašnjava on prisjećajući se da mu je prvi televizor, iz 1958. godine, poklonila porodica Ambrozi iz Zrenjanina.
“Žao mi je kad vidim stare i neispravne televizore po kontejnerima, bačene, to mi izgleda kao kad bi babu i dedu bacili ili ih žive odnijeli na groblje. Takvi su i televizori: ili nemaju sliku, ili ton, ali nisu za bacanje“, kaže Mađarev napominjući da su se nekada televizori kupovali na kredit jer je za to bilo potrebno osam do devet plata, a da ih danas ima na svakom koraku, pa kupovina novog ni penzionerima ne predstavlja veliki problem.
Dio Savinih televizora smješten je u nekoliko podrumskih prostorija, dok je drugi uredno izložen na policama gostinske sobe. I svi su ispravni.
“Uživam kada ih sve uključim. Jeste, troše mnogo struje, ali to je toliko moćno da malo ko to može da zamisli. Jedini problem mi je taj što nikako da kupim dovoljno produžnih kablova“, kaže ovaj nesvakidašnji Zrenjaninac.
Na pitanje koji mu je od tih 150 televizora najdraži, Sava odgovara da je to isto kao kada bi majku pitali koje od djece najviše voli. Svi su mu podjednako dragi.
“Ovde je televizor iz prve serije “RR zavoda“, napravljen 1958. godine, a među njima i legendarni „major“ iz 1967. godine, TV sa dva programa. To je bio hit u ono vrijeme“, s ponosom predstavlja svoje miljenike Sava Mađarev.
(MONDO)