Kada joj je mlađa sestra poslala poruku da se čuva jer je majka poslala plaćenog ubicu da je ubije, Sofia Hajat, nije se ni iznenadila ni šokirala
Od svojih roditelja drugo nije ni očekivala.
Sofia je već bila emocionalno imuna na roditeljske prijetnje i sve ono što bi većina ljudi u zapadnom smatrala zlostavljanjem.
Ali, znala je i da je njena sestra bila smrtno ozbiljna kada joj je poslala upozorenje, pa se nekoliko nedjelja zbog toga skrivala.
Sofia (35) je rođena u Grejvsendu u Engleskoj u musIimanskoj porodici.
Njen otac Zamurad, inače radnik u fabrici, bio je vrlo religiozan čovjek, ali i vrlo nasilan prema njenoj majci Suriji i sestrama Zarki, Sairi i Tahiri.
Uz njih, Sofia ima i dvojicu braće. "Trudila sam se da budem poslušna ćerka. Molila sam se pet puta na dan, ali oni su me uvjek gledali kao nekog čudaka. Nikada se nisam osjećala prihvaćeno i voljeno od strane roditelja.
Vjerovatno zato što sam voljela da glumim. Pjevanje, igranje i gluma su mi bili u krvi odmalena, već u osnovnoj školi sam osvojila mnoge nagrade za pisanje pjesama i sve što je vezano uz glumu“, ispričala je Sofia za Dejli Mejl (Daily Mail).
Iako su roditelji uvjek negodovali, pravi problemi oko toga počeli su kada je Sofia postala tinejdžerka jer su pjevanje i ples u njihovim očima bili ravni prostituciji.
"Što sam bila starija moj otac je za mene imao sve okrutnije kazne, a zabranjeno mi je bilo da imam prijatelje pa sam bilo vrlo usamljena.
Ni majka ni sestre nisu bolje prolazile. Otac je bio sve agresivniji. Gotovo svakodnevno je na nas bacao tanjire i noževe.
Mojoj braći Madžidu i Vadžidu bilo je dozvoljeno sve, ali meni i sestrama je rečeno da su muslimanke kao krevetski čaršavi, jednom kad se uprljaju, ostaju trajno uništene.
Ako bi iz škole ili parka zakasnila samo koji minut, otac bi me tukao kaišem, vrlo često do krvi. Kazne su postajale sve gore pa smo ja i sestre počele nositi i po pet - šest slojeva odjeće kako bi se barem malo zaštitile od udaraca“, priča se Sofia.
Kada joj je bilo 13 godina poslali su je u Pakistan da upozna 14-godišnjeg rođaka za kojeg je trebalo da se uda kada napuni 18.
Ali, on je rekao da je preružna za udaju i izabrao je njenu godinu dana mlađu sestru Sairu, s kojom se i vjenčao šest godina kasnije.
Za vrijeme boravka u Pakistanu majka je Sofiu odvela svešteniku da joj objasni šta to s njom nije u redu, a on joj je dao molitvu koju je morala da izgovara svaki dan i ogrlicu koja će je zaštiti od zlih duhova.
„Bila sam užasno ljuta što moja majka sluša čovjeka koga je tek upoznala, a nikada nije imala vremena da sasluša mene.
Shvatila sam da je školovanje jedini način da se uzdignem iznad takvog života. A kako nisam uspjela da se udam s 18 godina moji roditelji su mislili da bi neka diploma pomogla.
Tako sam krenula na studije biologije i menadžmenta na Univerzitetu u Saseksu. Međutim, kako me to uopšte nije zanimalo, potajno sam se prebacila na studije muzike i glume na Univerzitetu u Brajtonu.
Kako roditelji nisu mogli da finansiraju moje studije, radila sam tri različita posla, uključujući i posao igračice u noćnom klubu.
”Tru puta nedjeljno igrala sam za 50 funti za veče. Napokon sam uživala u životu i slobodi. Ali, jedne večeri TV ekipa je došla u klub i snimila me u kratkoj suknji, korzetu i sa kaubojskim šeširom. Iako sam ih vidjela, naivno sam mislila da ću ih, ako me i vide, moći da uvjerim koliko strastveno želim da glumim”, ispričala je Sofia.
Snimak su na televiziji vidjeli prijatelji njenih roditelja i nekoliko večeri potom, kada se oko tri sata ujutro vraćala kući iz kluba, ušla je u stan. Kada je željela da zatvoriti vrata, netko ih je gurnuo.
„Ideš samnom kući. Vodim te što dalje od tog stila života“, začula je majčin glas, a kada joj je rekla da ne ide nikuda, majka je počela da viče na nju, a iza nje se pojavio njen tada 15-godišnji brat Madžid sa kuhinjskim nožem u ruci.
”Madžid je već tada bio vrlo snažan pa sam se plašila da bi nož mogao i da upotrijebi, a majka mi je jedno prilikom rekla da će, ako neko od nas osramoti porodicu, prvo ubiti njega, a potom i sebe.”
Zato sam znala da je situacija ozbiljna pa sam ušla s njima u automobil. Vratili smo se kući rano idućeg jutra. Zatvorili su me u podrum u koji su stavili krevet, a moj je brat s nožem dežurao na vratima.
”Majka mi je rekla kako će odsada pa nadalje paziti na mene i da moram da radim što mi se kaže“, nastavila je svoju ispovjest Sofia dodajući da je njen otac srećom, u to vrijeme bio u inostranstvu.
Ni danas nije sigurna koliko je on imao učešća u njenoj otmici, ali zna da bi posljedice bilo i puno gore da je bio kod kuće.
U podrumu je provela nekoliko nedjelja. Hranu su joj donosili, a u toalet je išla pod pratnjom.
Iako nije bila fizički zaključana, nije bilo načina da pobjegne, a da je neko ne primijeti jer je jedini izlaz vodio kroz dnevnu sobu u kojoj je uvjek neko bio.
„Bila sam toliko istraumirana da u početku čak nisam ni pomišljala na bijeg. Kako su dani prolazili molila sam majku da me pusti da se vratim na stari posao u supermarketu gdje sam radila prije odlaska na fakultet.“
S vremenom je ipak popustila, ali je Sofia svaki dan imala pratnju do posla i kući s posla.
„Poslije nekoliko dana sam Grahamu, kolegi s posla, ispričala šta mi se događa kod kuće. Užasnut, ponudio mi je pomoć da pobjegnem. Bio je to opasan plan, ali drugi izlaz nisam vidjela“.
„Iako me je porodica stalno držala na oku, jedan dan sam uspjela da se iskradem iz supermarketa i uskočim na zadnje sjedište Grahamovog automobila. Legla sam na pod da me niko ne vidi. Sve što sam imala je bila odjeća koje je bila na meni. Ali, nije me bilo briga.”
Graham me odvezao u Brajton, u moj stari stan, ali kada smo došli, cimerka me dočekala na vratima i rekla:
”Moraš da bježiš. Majka te je vidjela kako si se ušunjala u automobil i već je zvala da provjeri da li si ovdje. Krenula je ovamo da provjeri stan“.
„Bila sam prestravljena. Graham me potom odvezao u stan jedne druge prijateljice, gdje sam se pritajila. Nisam uopštee izlazila iz kuće idućih mjesec dana. Svaki put kada sam čula da automobil ide ulicom pomislila sam da će me opet uhvatiti“.
„Znam da se vjerovatno mnogi pitaju zašto nisam kontaktirala policiju. Iskreno, bilo ma toliko sram i bila sam jako zbunjena da bi im priznala da me moja porodica pokušava oteti.”
Tada mi je sestra poslala onu poruku o plaćenom ubici i osjećala sam se usamljenije no ikada. Ipak, skupila sam snagu i prijavila prijetnje policiji.
Bili su zapanjeni. Otišli su u kuću mojih roditelja i majku upozorili da će je odmah uhapsiti i strpati u zatvor ako mi samo i priđe blizu.
Dali su mi broj za slučaj da primim još prijetnji, i iduća dva mjeseca sve je bilo u redu. Tada me je nazvala moja bivša cimerka i rekla mi da je zvala moja majka i da očajnički želi da priča samnom, da je otac imao infarkt.
Uprkos svemu što se dogodilo, nazvala sam majku da je pitam za oca. Uvjeravala me da neće pokušati ponovno da me otme i da moramo da razgovaramo.
Dogovorile smo se da se nađemo na javnom mjestu u Brajtonu, a i policija je bila u blizini'.
„Dok sam išla prema mjestu sastanka nadala sam se pomirenju. Ali, kako popraviti odnos majke i ćerke koji nikada nije ni postojao?
Prva stvar koju je rekla kada je došla jeste da ne želi da mi naudi ili odvede me, ali brzo je priznala da je s tatom sve u redu. Samo je htjela još jednom da pokuša da me odgovori od mog 'životnog stila' i nagovori me da se vratim kući 'poštenom muslimanskom životu'.
Kada sam je odbila rekla mi je da sam od sada za njih mrtva i da me više ne žele vidjeti. Tada je i otišla. Iako sam plakala, nadala sam se da je to stvarno i mislila i da će me pustiti na miru da živim svoj život.
Tako je i bilo idućih deset godina. Za to vrijeme sam glumila u mnogim TV emisijama i dobijala sam manje uloge. Snimila sam i pjesmu koja se vrtjela na MTV-u i pjevala sam u Rojal Albert Holu. Zaista živim život o kojem sam nekada sanjala“.
„Prekinula sam sve kontakte s ocem, ali počela sam da se viđam sa sestrom Sairom prije četiri godine kada se raspao njen dogovoreni brak.
Preudala se i ima djecu. Njenu porodicu redovno viđam i preko djece sam slučajno, prije dvije godine došla u kontakt i s majkom.
Mislila sam da će me ponovno odbaciti, ali sada i ona živi odvojeno od mog oca i čini mi se da je mirnija i bolja. Viđamo se svakih nekoliko mjeseci, ali rijetko spominjemo prošlost“, završila je mučnu ispovjest o svom životu Sofia.
(MONDO)