Dragan Petković iz Knića pojedinim danima dočekuje goste nekim čudnovatim rečenicama koje su samo malom broju ljudi nejasne.
Većina Srba ih zna napamet. U pitanju su replike, dijalozi i monolozi iz filma „Ko to tamo peva“, a Dragan narudžbe u svojoj krčmi brvnari na putu Kraljevo - Čačak, pored koje je uparkiran autobus, verna replika onog filmskog, odbija da primi tih „tematskih dana“ ako se ikome desi da pogriješi u tačnom citiranju scenarija Duška Kovačevića.
U dvorištu, na proplanku, pored stare veoma visoke breze parkiran je crveni autobus sa velikom bijelom firmom „Krstić i sin“. Isti kao onaj kojim je grupa neobičnih putnika krenula za Beograd u proljeće 1941. godine. Baš kao originalni sa čunkom od furune koja izviruje iz krova i gepekom prepunim stolica.
"Ovaj autobus kupio sam prije šest godina. Vidio sam ga u jednom selu između Topole i Kragujevca, služio je ko šupa, okružen nekim zgradama, ofucan. Prije nego ga je taj seljak kupio, u njemu su stanovali i jeli neki radnici, tako da je imao sličnu sudbinu kao pravi filmski. Dizalicom sam ga prenijeo do moje kafane. Planirao sam da od njega napravim kiosk brze hrane, sa raznim specijalitetima iz filma. Ipak, renovirao sam ga potpuno vjerno, sa peći bubnjarom, drvenim stolicama i oborom za svinje pozadi, pored postavio pano sa likovima iz filma, pa često dolaze ljudi da se slikaju", kaže Dragan, bivši „otporaš„, dodajući da autobus marke „praga“ nije u voznom stanju, ugradio mu je mjenjač i motor, ali ga je samo jednom „kresnuo“ u februaru prošle godine.
Dolazak su mu najavili i Aleksandar Berček i Duško Kovačević, bili su mu potomci legendarnog čiča Stanojla, orača i „bunardžije“, a svratio je jednom i Sergej Trifunović.
"Ima dana kad iznesem furunče napolje, pa pravimo ručak ko u filmu, ono kad se odmaraju pored rijeke. Šnicle, mladi luk i komadi hleba, s nogu. Imam ideju da u meni uvedem i „Miškovo meso“, specijalitet kuće. Šta ću kad mnogo volim „Ko to tamo pjeva“. Jedino ga nisam gledao otpozadi, u svim ostalim varijantama jesam", priča Dragan.
Branko Dragojević iz Mislođina kod Obrenovca, bivši vozač „Laste“ i „Strele“, prevozio je tokom Sabora u Guči strance po Dragačevu svojim autobusom, drugom srpskom replikom onog „firme Krstić“.
"Ovaj je napravljen 1939. godine. Bio je rashodovan kasnije, bačen na vojni otpad, otkupio ga je jedan gospodin, otjerao u selo i u njemu držao alat. Sedamdeset prve, dok sam vozio 'Lastu', vidio sam ga u jednoj njivi, nešto me je štrecnulo... Ali nije bilo para da ga kupim, nisam imao ni stan. Kad sam se spremao za penziju, počnem da se raspitujem u Filmskom gradu gde je onaj autobus iz filma. Saznam da je isječen i bačen na otpad u Višnjičkoj ulici u Beogradu, jer mu je u eksploziji tokom završne scene filma iskidana i iskrivljena šasija. Onda se sjetim onog iz njive, skupim pare, otkupim ga za 500 maraka. Trebalo mi je 600 radnih dana i 10.000 maraka da ga renoviram i dovedem u vozno stanje. Svaki šraf sam skidao, svaki dio obradio, danas mu se ljudi čude. Najviše vremena izgubio sam u traganju za 'obućom'. Punih godinu dana. Pošto se više nigde te gume ne prave, nabavljene su preko oglasa", kaže Branko.
Od Beograda do Guče putovao je oko pet sati, prosječnom brzinom od 40 kilometara na sat, kad je stigao, busom se najviše oduševio Milutin Mrkonjić.
"Rekao je da će mi asfaltirati put do garaže" veli Branko. Sa svojom „pragom” glumio je u filmu i TV seriji „Ranjeni orao” a ukrašenu skalameriju pokreće na kurblu. Autobus još ima prvi motor koji troši 30 litara benzina, prima 20 putnika, a Branku su dozvolu prije neki dan produžili za još tri godine.
Kusturica je hteo da pozajmi autobus za jedan svoj film, ali je zahtijevao da ga ofarbaju i na njemu napišu „Duševna bolnica“. To nisam dozvolio. Ne želim da mog „ljepotana“ pamte kao umobolnog, priča Branko, i nema ništa protiv da ga ustupi ako neko bude snimao rimejk „Ko to tamo peva“.
Dragan Petković objašnjava da su u filmu „Ko to tamo peva“ korišćena dva autobusa, od kojih je je jedan, kako je čuo, zaista završio na beogradskom otpadu, dok je drugi „živ i zdrav“ i nalazi se u Zagrebu.
U hangarima „Jadran filma“, koproducenta kultnog ostvarenja, u zagrebačkoj Dubravi, uparkiran je autobus koji je kako navode hrvatski mediji, sem za Šijanov, korišćen i za filmove „Okupacija u 26 slika“ Lordana Zafranovića i u reklami za „Jogobelu“ sa Severinom.
(MONDO)