Prilazimo slovenačkoj granici,carinik izviruje iz kućice.Mrak je,pa pali svijetlo i promalja glavu.Priziva i kolege da se uvjeri da nije fatamorgana
Smiju se, mašu rukama, odmahuju glavama u nevjerici... Gle čuda! Bijeli punoljetni "jugić", čuknut baš sa strane naših domaćina, natovaren sa šest kofera i tri putnika, osmjelio se da krene put Italije na odmor.
U "jugu" tenzija raste. Hoće li nas s ovom skalamerijom pustiti u Evropsku uniju. Srećom, mrak je, pa nas možda dobro baš neće ni vidjeti.
Mogli smo bar da ga operemo, razmišljamo dok prilazimo graničnom prelazu... Mada, znaju Slovenci šta je "jugo"...
"A vi, kamo?!", zainteresovano nas pita službenik. Kada smo spremno odgovorili: "U Italiju", samo nam je uz osmjeh poželio srećan put. Djelovalo je kao da to stvarno misli.
Prije toga, vatreno krštenje i proba u Hrvatskoj. Na omanjoj pumpi, prodavac nas dočekuje rafalom pitanja.
"Je l’ se to i dalje proizvodi? Ima li djelova, jesu li skupi? Znam ja šta je "jugo", al’ ih danas rijetko viđam", priznaje, uz blagu nostalgiju.
Stigli smo tako i na italijansku autostradu. U nedavno penzionisanom "jugiću" letimo kao strijela. Malo kog vozača najnovijih "evro 3" motora smo ostavili ravnodušnim kada bismo prohujali pored.
Kamiondžije nekada bratskih nam zemalja zdušno bi prionule na sirenu i mahale, dok se ne bismo izgubili iz retrovizora. U neverbalnoj komunikaciji bilo je i pokazivanja kažiprstom na slepoočnicu...
Automobil, koji je bio glavni junak jednog "Metalikinog" spota, stigao je da obiđe i Veneciju, popne se krivudavim putem na toskanske brežuljke, posjeti uske ulice Pize...
Za tri nedelje prešao je više od tri i po hiljade kilometara i nijednom se nije pobunio.
Na povratku u Srbiju, "jugo" je bogatiji za jednog putnika, Đuzepa Belaviju, našeg italijanskog domaćina, koji je poželio da upozna Srbiju.
Dok zbog zastoja milimo po autostradi, iz BMW-a švajcarskih tablica izlazi gastarbajter i na njemačkom srpskom nas dobronamjerno zapitkuje: "Djeco, je l’ služi ‘jugo’? Kako podnosite vrućinu", a naš prijatelj Đuzepe, čvrsto obećava:
"Ima sebi da kupim jedna ‘juga’!" Svi se brinu za nas i glavna smo atrakcija na putu.
Na granici, u povratku, ponovo zbunjujemo slovenačke carinike.
"A gdje ste vi bili?", zainteresovano nas pita službenik dok pogledom ispod oka odmjerava našeg natovarenog četvorotočkaša.
Kada spremno ispaljujemo: "U Italiji", zabezeknuto nas pita da li je dobro čuo, a onda bez ikakve kontrole pušta dalje... Ko veli - nek se drugi time bave.
Prije obilaska Postojinske jame, uredno se parkiramo na obilježenom dijelu. Karta za parking se plaća tri i po evra, i to pri izlasku. Kada se tura završila i mi se mašili za novčanike, službenik na rampi nas iznebuha priupita: "Je l’ ste vi iz ‘juga’?!" Potvrdno klimamo glavom, a on nam vraća novac, uz opasku: "A, ne, ne... Za ‘jugo’ ne treba."
(MONDO)