Autorsko pravo za hit „Buđav lebac” donijelo je Draganu Kovačeviću Žapcu cijelih 16,5 dinara
Ovaj iznos pripada mu jer je po zvaničnim podacima Sokoja ova numera tokom cijele godine emitovana samo jednom, na Radiju B 92.
Pomoću kakvih trikova je „Lebac” grupe SARS postao hit, naravno, uz ovu „brojčanu argumentaciju” teško je objasniti, mada će i bez vrtenja radijskih stanica svaki klinac pomenutu pjesmu začas naći na Internetu i pustiti je do daske ili nositi u mobilnom telefonu.
Grupa SARS je prošle subote održala koncert za 350 svojih fanova u beogradskom Studentskom kulturnom centru, prodajući karte za tih nevjerovatnih 16,5 dinara. Doduše, bilo je onih koji su na ulazu dali i hiljadarku, jer su tako htjeli, pa je zarada bila „astronomska”, čak 10.500 dinara, kaže Kovačević.
Uglavnom „Lebac” je „na sunce” opet iznio stari problem: siću koju Sokoj, zvanični zaštitnik prava muzičara, isplaćuje za napisane pjesme, tekstove i aranžmane. Na gomili je, dakle u fondu za 2008. godinu za honorare bilo 267.315.000 dinara, a onda je na osnovu dostavljenih podataka o emitovanju podijeljeno kako jeste. Zadovoljnih gotovo da nema…
Nije nova ova priča o simboličnim nadoknadama koje Sokoj ubire za više od devet hiljada domaćih autora i nosilaca autorskih prava, a na osnovu Zakona o autorskim i srodnim pravima iz 2004. godine i odgovarajuće dozvole dobio je, saglasno zakonu, od Zavoda za intelektualnu svojinu. Ova neprofitna organizacija na osnovu bilateralnih ugovora potpisanih sa inostranim autorskim društvima zastupa i oko dva miliona inostranih autora.
Posla ima (a možda i nema ako je hit „Lebac” emitovan „samo jednom”), ali u Sokoju se izgleda natenane i radi i – odmara. Ljetna neradna sezona u ovoj organizaciji počinje 10. jula i završava se posljednjeg dana avgusta, saznaje "Politika" od dežurne službenice koja je podigla telefonsku slušalicu u kancelariji Marije Cvijanović, stručnog saradnika za odnose sa javnošću u Sokoju.
Nije samo Dragan Kovačević Žabac, autor „Buđavog lepca” nezadovoljan primljenim parama iz Sokoja. Oglase se redovno, kad god se povede razgovor o zaštiti autorskih prava, i hitmejkeri poput Marine Tucaković, Zorana Kikija Lesendrića, Dragana Brajovića, Vladimira Graića Graje, Željka Joksimovića. Marina i Lesendrić su poput Leontine Vukomanović čak i „vlast u Sokoju”, to jest članovi Upravnog odbora u ovoj organizaciji, mada od toga „nema (čak ni buđavog) ’leba”.
Kiki Lesendrić je svojim albumom „Mesec na vratima” okupirao sve radio i televizijske stanice, čak četiri puta više nego lane, kada je za pjesmu „Ptica na mom dlanu” dobio lijepe pare i – naravno nezadovoljan je honorarom koji je isti kao i prošlogodišnji. Čim se vrati sa odmora kreće u akciju da se nešto promijeni, jer je sistem raspodjele, smatra Lesendrić potpuno pogrešan.
Dok nekim autorima koje Sokoj štiti honorari skaču kako se priča za 40-50 odsto, Dragan Brajović nije te sreće. Jeste da umije da napiše hit pjesme, čak sedamdesetak godišnje, autorska zarada mu nikad ne skoči više od pet odsto u odnosu na prethodnu godinu. Siguran je da to nije realno stanje. Marina Tucaković ima oko 3.500 napisanih tekstova, ali po honoraru je „šiša” tekstopisac kome opus još nije prešao 300 pjesama.
Šta učiniti sa velikim dužnikom RTS-om koji godinama ne plaća za emitovanu muziku? Spor je u toku, a da dve godine oni kojima se muzika emituje u serijama, na špicama i u muzičkim emisijama ne bi ostali bez ijednog dinara, spojeni su fondovi Javnog servisa i komercijalnih televizija i radio-stanica. Zato su se smanjili prihodi nekih autora, ali kada se okonča neplaćanje RTS-a biće kompenzacija sa povećanjem prihoda u tom fondu. A dotle? Za hit – 16,5 dinara.
Dragan Higl, tata „zlatne” Nađe, izjavio je da je svoju kćerku u Rim ispratio pjesmom „Buđav lebac” i posavjetovao je da se tokom takmičenja koncentriše pjevajući u sebi ovaj hit. Šta bi tek bilo da je ova pjesma češće emitovana na našim stanicama a ne, kako je Sokoj utvrdio, samo jednom?
(MONDO/ilustracija "Politika")