Početkom aprila 1920. nekoliko destina izbjeglica stigla je u Beograd. Do kraja 1923. stiglo ih je ukupno 450.
Bio je prvi, i važio je za jedini budistički hram u Evropi. Kalmički budistički hram u Budimskoj ulici je nastao zajedno sa doseljenicima Kalmicima koji su ga osnovali, ali je Beograd označio kao jedini grad Starog kontinenta u kome su budisti podigli svoju crkvu.
Previranja u Rusiji početkom prošlog vijeka na daleki put su natjerala i mongolski narod Kalmike.
Početkom aprila 1920. nekoliko destina izbjeglica stigla je u Beograd. Do kraja 1923. stiglo ih je ukupno 450.
U Malom Mokrom Lugu formirali su najveću kalmičku koloniju u Evropi. Žute puti, ukrašeni minđušama, izazivali su opšte čuđenje mještana. Njima neobične pojave ličile su samo na Kineze, pa su ih tako i zvali.
Prvu bogomolju formirali u već u septembru 1923. godine i to u dvije sobe iznajamljene kuće u Ulici Vojislava Ilića, koja i danas postoji.
Posle dve godine prešli su u zgradu u Metohijskoj ulici, a 1929. godine završili su prvi i jedini evropski budistički hram na zemljištu koje im je dao beogradski industrijalac Miloš Jaćimović.
"To se smatra jedinim budustičkim hramom izgrađenim u Evropi, mada je bio jako skroman", objašnjava Miloš Jurišić iz Muzeja nauke i tehnike, dobar poznavalac beogradske arhitekture.
"Na fotografiji se vidi da je to zgrada koja podsjeća na hram. Kalmici su bili izbjeglice iz Carske Rusije i došli su sa Belim Rusima u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Oni su tokom Drugog svjetskog rata listom stali na stranu Njemaca boreći se zapravo protiv komunista i Sovjetskog saveza. Poslije rata, kao gubitnicima, zatire im se trag. Hram je najvjerovatnije zato i zapušten, a kasnije i porušen."
Vjernici su svoj hram 1935. godine proširili za još 38 kvadrata. Baš u to vreme i gradske vlasti su počele novčano da pomažu svještenstvo. Ta sredstva, međutim, ukinuta su im 1942. godine kao - licima nesrpske nacionalnosti.
Gornji dio kalmičkog hrama oštećen je tokom borbi za oslobođenje Beograd 1944. godine. Po kraju, rata u gradu više nije bilo kalmika, jer je većina prebjegla u Njemačku i Ameriku.
Vlasti su zato ocijenile da nema više razloga da hram bez vernika i bez relikvija još postoji. Kupola je srušena 1950. godine, a prizemlje je pretvoreno u dom kulture.
Na kraju je zgradu preuzela radna organizacija "Budućnost" i porušila ga. Na njegovom mjestu podignuta je nova dvospratna zgrada.
Za predsjednika Kalmičke kolonije izabran je bio pukovnik ruske vojske Abuša Aleksejev. On je zajedno sa budističkim starješinom Mančudom Borinovim pokrenuo izgradnju hrama.
Ceremoniju osvećenja hrama su obavili bakša Namđal Nimbušev, iz Pariza, i beogradski bakša Umaljdinov.
(MONDO)