Vrbas, Kastel, lepe žene, i naravno - ćevapi, stvari su koje će vam verovatno prve pasti na pamet kada pomislite na Banjaluku. Ipak, postoji još mnoštvo drugih sadržaja koje posetilac grada na Vrbasu može da vidi, sazna i doživi.
Pa, krenimo redom...
Banjaluka je najveći grad u RS, drugi najveći grad u BiH, poznat po mitskoj činjenici da u njemu živi sedam žena na jednog muškarca, ili kako je jedan aforističar sjajno rekao - "sedam Snežana na jednog patuljka".
U reportaži o Banjalucibritanski Gardijan je napisao da je to grad "čiji stanovnici žive u kafićima", navodeći da u mestu od samo 200.000 stanovnika postoji više od 1.000 kafića i barova.
Ipak, to možda i nije toliko čudno ako se uzme u obzir pomalo neverovatan podatak, koji je iz prašnjavih arhiva 'išačačkao' banjalučki hroničar Slavko Podgorelec. Naime, prva kafana u Banjaluci otvorena je još davne 1617. godine! Poređenja radi u Parizu prva kafana je otvorena 54 godine kasnije, dok je Beč za Banjalukom kasnio punih 66 godina...
Zbog velikog broja zelenih površina, parkova i aleja, Banjaluka nosi epitet grada zelenila. Neki bi rekli i "šumski grad" ili "grad u šumi". Kad smo već kod šume - upravo u Banjaluci je nastala čuvena partizanska pesma "Po šumama i gorama", a memorijalna ploča posvećena toj pesmi i autoru njenih stihova Mirku Kovačeviću, koji je živeo u Banjaluci nedaleko od Gradskog mosta, nalazi se na jednoj stambenoj zgradi u blizini tog mosta.
Banjaluka je smeštena u kotlini na 164 metara nadmorske visine, a sa jugozapadne strane okružena je brdima Starčevica, Banj brdo/Šehitluci i Šibovi. Na jednom proplanku Starčevice ranije je dominirao natpis TITO, koji se mogao videti iz skoro svih delova grada.
Postoji urbani mit o tome kako je Tito prilikom posete Banjaluci '60. godina prošlog veka upravo u ovom gradu ostao bez sata. Tada mu ga je neko, navodno, "maznuo" dok je pružao ruke gomili, a Tito od sramote to nikome nije rekao... Ali je zato u Banjaluku navratio još samo nekoliko puta.
Banjaluka je poznata po reci Vrbas, tvrđavi Kastel, "banjalučkom" ćevapu, Nektar pivu, siru Trapist, jedinstvenom dajak čamcu i "banjalučkom kolu". (Ne, nije u pitanju držanje za ruke i igranje u krug, već specijalni ribarski kolut za pecanje škobalja u Vrbasu...)
Reka Vrbas, sa svojom modro-zelenom bojom jedna je od najlepših reka u BiH. Ako ste avanturističkog duha na ovoj reci možete da uživate u raftingu, kajaking, kanuingu i kanjoningu.
Najduža ruta za aktivnosti na divljim vodama je 21 kilometar, sa jedinstvenom mogućnošću noćnog spuštanja kroz osvetljeni kanjon Tijesno. Banjaluka je 2009. godine bila domaćin Svetskog prvenstva u raftingu, a početkom ove godine proglašena je za šampiona sportskog turizma.
Tvrđava Kastel nalazi se u središnjem delu grada, na levoj obali reke. Na ovom mestu su pronađeni ostaci naselja iz neolita, kao i nalazi iz antičkog, slovenskog, turskog i austrougarskog perioda.
Kada se priča o Vrbasu i Kastelu, ne može a da se ne pomene Milenko Jevtić Jevto, 76-godišnji arheolog amater, poznat po zimskom kupanju u Vrbasu i ostrvima koje je svojeručno izgradio ispod tvrđave. Jevto je poznat i po tome što je u jezeru ispod Kastela, kako kaže, otkrio "podzemaljce". "Oni su riboliki, malo niži od nas, a imaju peraja i zmijski torzo", tvrdi Jevto.
Uz Jevtu, svakako najveće banjalučka legenda je Čika Ale, čovek koji zna da priča sa životinjama, koji deci deli čokoladice, i koji na kružnom toku kod Kastela reguliše saobraćaj "onako, iz hobija".
U blizini Kastela nalazi se Safikadin grob, koji je vremenom postao pravo ljubavno "svetilište". I dan danas, mnoge mlade devojke na tom mestu svakodnevno pale sveće za sreću u ljubavi.
Prema jednoj od verzija legende o Safikadi, ona je bila prelepa devojka koja je zbog neostvarene ljubavi prema vojniku koji je služio u tvrđavi Kastel oduzela sebi život. Safikada je obukla venčanicu, stala ispred topa koji je svaki dan pucnjem označavao podne i okončala život uz reči: "Biću ti verna".
Kada se krene od Kastela prema centru grada prolazi se kroz banjalučku Gradsku tržnicu, za koju mnogi strani turisti tvrde da je "nešto posebno". U blizini Tržnice nalazi se robna kuća Boska, svojevremeno najveća robna kuća u bivšoj SFRJ, a ispred nje je glavni gradski trg - Trg Krajine na kome se nalazi memorijalna ploča katastrofalnog zemljotresa u Banjaluci iz 1969. godine, sa iskrivljenim satom na kome je vreme zaustavljeno u trenutku potresa.
Banjaluka je poznata i po tome što je o ovom gradu napisano mnoštvo pesama - najpoznatija pesma je "Banjaluko i ta tvoja SELA", a najpoznatija ulica u gradu je "Gospodska," u kojoj se nalazi glavna pešačka zona grada, koja se završava kod zgrade Narodnog pozorišta RS.
U gradu postoji mnoštvo crkava i džamija, a najpoznatije bogomolje su pravoslavni hram Hrista Spasitelja, rimokatolička crkva Sv. Bonaventura i džamija Ferhadija.
Neizostavna je i kulturna ponuda Banjaluke, kao što su Narodno i Dječije pozorište Republike Srpske, Muzej Republike Srpske, Kulturni centar "Banski dvor", Muzej savremene umjetnosti Republike Srpske, galerije...
Opširniji vodič za turiste kroz Banjaluku pročitajte na sajtu MONDO.BA