Banda provalnika iz bivše Jugoslavije opljačkala je više od 120 juvelirskih radnji između hamburga i Tokija piše hamburški nedeljnik „Štern“.
Nikola Ivanović, 36, i Zoran Kostić, 39, opljačkali su 5. maja ove godine juvelirsku radnju u Lozani – prepad je trajao minut i 47 sekundi i za to vrijeme uspjeli su da odnesu 94 sata u vrijednosti većoj od 1,3 miliona evra. Policija je stigla sa zakašnjenjem od jednog minuta.
Prepad je bio tipičan za bandu poznatu pod imenom „Pink Panter“ čiji su članovi uglavnom sa područja bivše Jugoslavije; najviše ih je izgleda iz Srbije i Crne Gore. Tokom poslednje dvije godine opljačkali su 120 juvelirskih radnji i pokrali nakit i satove u vrijednosti većoj od 140 miliona evra.
Ime su dobili posle prve pljačke u Londonu, u Bond stritu, kada su dijamant vrijedan pola miliona evra sakrili u kremu za lice po uzoru na film „Pink Panter“ iz 1963. godine. Jedan inspektor Skotland jarda dao im je posle toga to ime.
Pink panter ne operiše kao cijela grupa, nego ima ćelije širom svijeta koje – prema sistemu koji policija do sada nije uspjela da dešifruje – neprestano mijenjaju sastav. Interpol procjenjuje da je u bandi oko 200 ljudi. Nema hijerarhije kao u mafiji, nego postoji nekoliko čelnika koji za pljačke angažuju pomoćnike – na primer da ukradu automobile ili organizuju smještaj. Sigurno je da su se ljudi kao Kostić i Ivanović obogatili putem Pink Pantera. Međutim, pomoćnici za svoje usluge dobijaju četvorocifrenu nagradu.
Islednici ne mogu da ustanove ni koje podgrupe u okviru Pink Pantera su u međusobnoj vezi. Da neke veze postoje pokazuje činjenica da se timovi za pljačku stalno mijenjaju. Policija zna ko su čelnici, ali je struktura članova nepregledna i do sada islednici nisu uspjeli da proniknu u organizacionu shemu. Jasno je da je većina iz Srbije i Crne Gore i da se lopovi posle pljački tamo vraćaju, jer se osjećaju bezbjednije.
Na osnovu iskaza nekolicine do sada uhapšenih članova bande islednici znaju da su mnogi prošli vojnu obuku, da umiju da rukuju oružjem i da imaju borbeno iskustvo. Većina dugo živi u inostranstvu, govori više jezika i važe za inteligentne.
„Njihovi napadi su dobro promišljeni – logistika, pripreme. Sama akcija i bjekstvo isplanirani su u sekundu“, kaže Joahim Kletke koji u njemačkoj policiji vodi istragu protiv Pink pantera.
Dobar primjer za to je napad na juvelirnicu Graf u Dubaiju, jedna od najspektakularnijih pljački Pink pantera. Nešto posle devet uveče lopovi su sa dva ukradena Audija A8 provalili staklena vrata trgovinskog centra Vafi siti. Bijeli audi sa upaljenim motorom stajao je ispred ulaza u radnju, dok je crni audi, vozeći u rikverc, razbio izlog. Provalnici su iskočili iz automobila, čekićima i oružjem razbili vitrine, pokupili narukvice, prstenje, naušnice, ogrlice pune dijamanata, safira i rubina u vrijednosti od 11 miliona evra. Nakon nepuna dva minuta čula se sirena bijelog audija, u njega su uskočila trojica gangstera i odjurila u nepoznatom pravcu.
Iz Dubaija su lopovi otputovali koristeći pasoše poginulih jugoslovenskih vojnika. Međutim, na osnovu tragova i analize DNA identifikovano je deset učesnika u pljački. Neki od njih, među njima organizatori Milan Ljepoja i Duško Poznan, u međuvremenu su uhapšeni.
„Pink panter nisu obični kriminalci, oni su kriminalistički fenomen“, kaže Kletke. Prema njegovim riječima uspjeli su da razviju sistem koji se prilagođava svakom objektu (napada), tako da su nepredvidivi.
Nedeljama prije pljačke članovi bande špijuniraju izabrani cilj i često i sami dolaze kao kupci u juvelirnicu. Traže da vide nakit i satove, tačno znaju kada se pljačka isplati, a kada ne, šta sve ima u radnji, gdje su pohranjeni satovi i pojedini komadi nakita. Osim toga utvrđuju sistem zaštite, da li se mora pozvoniti da bi se ušlo u radnju, da li je najskupoceniji nakit u posebnim trezorima, da li je obezbjeđenje u civilu ispred radnje, gdje su postavljene kamere, kada je koliko prodavaca u radnji i kada je najmanje mušterija. Pink panterovci uvjek računaju na to da će se oglasiti alarm, znaju koliko je vremena policiji potrebno da stigne, kada prolaze patrole i kada je smjena u policiji.
Razrađuju više varijanti bjekstva. Obično prvo bježe pješke, trče u suprotnom pravcu kroz jednosmjerne ulice, jer znaju da tako policijska kola ne mogu da ih prate, a onda uskaču u ukradeni automobil, ostavljaju ga posle nekoliko kilometara i prelaze u drugo vozilo.
I put bjekstva prilagođavaju okolnostima. Prilikom napada na juvelirnicu u Hamburgu članovi takozvane Užičke grupe pobjegli su kroz šumu na skuterima, jer policijski helikopter tako nije mogao da ih slijedi. „U planiranju napada veoma su kreativni i prave malo grešaka“, kaže Kletke.
Pink panterovci koriste lažne pasoše, rijetko noće u hotelima, nego najčešće odlaze kod poznanika. Za komunikaciju koriste internet čet koji je teško kontrolisati. Gotovo da više nemaju kontakte sa porodicama u bivšoj Jugoslaviji. Stalno mijenjaju mjesta boravka.
„Najgore je što ne znamo ko su ljudi u pozadini. Uobičajeni put pronalaženja lopova preko plijena ne funkcioniše, jer ne znamo šta ljudi u pozadini rade sa satovima i nakitom. U većini slučajeva od plijena više nema ni traga. A ako i uhapsimo nekog iz bande on po pravilu ćuti, poriče da Pink panter uopšte postoji, a u najboljem slučaju na ruci ima neki od ukradenih satova“, prenosi nedeljnik „Štern“ reči islijednika Joahima Kletkea.
(MONDO)