Vesna Bućan bukvalno “u oblacima”. Zaljubljena u avione, jedina je žena pilot iz Srbije u putničkom saobraćaju.
Kada je neko ludo zaljubljen, kažemo da je u oblacima. To se desilo i dvadeset devetogodišnjoj Beograđanki iz Zemuna, ali se ona, za razliku od mnogih svojih vršnjakinja, zaista našla u oblacima.
Vesni Bućan je to, u stvari, "radno mjesto" - ona je jedina žena iz Srbije koja je pilot u putničkom saobraćaju. Od prije nešto više od godinu i po dana zaposlena je u crnogorskoj nacionalnoj aviokompaniji "Montenegroerlajns" i kao kopilot prevozi putnike širom Evrope. A koliko joj je trebalo da stigne od sna iz djetinjstva do kokpita putničkog aviona?
"Počela sam u Vršcu, u ljetnjoj školi letenja, poslije bombardovanja 1999. godine, a nastavila sam školovanje nešto kasnije u privatnoj aviokompaniji 'Princ avijejšn', gdje sam stekla profesionalnu dozvolu i ovlašćenje za instrumentalno letenje. Zatim sam se vratila u Vršac, da završim i obuku na dvomotornom avionu, i tu sam položila teorijski dio koji je potreban za saobraćajnog pilota, a kada sakupim 1.500 sati naleta mogu da polažem i praktični dio i dobijem dozvolu za saobraćajnog pilota, što je neophodan uslov da bi neko postao kapetan", priča Vesna koja, za sada, ima 1.400 sati leta.
Poziv da dođe na testiranje za kopilota u "Montenegroerlajnsu" zatekao ju je u Vršcu gdje je osam mjeseci radila kao instruktor letenja. Sa osmijehom priča da je među osam kandidata najbolje uradila testove i dodaje da joj je taj rezultat otvorio put za zaposlenje.
"Od septembra 2007. godine je počelo moje školovanje za 'foker 100', avion na kojem sada letim. Obuka na simulatoru je bila u Amsterdamu, gdje sam vidjela da je ženska posada u kokpitu u svijetu uobičajena stvar – od 30 polaznika, 10 su bile žene. Prva linija koju sam letjela je bila Beograd–Tivat, Tivat–Pariz, Pariz–Tivat, Tivat–Beograd", kaže Vesna.
Reagovanja kolega i putnika na ženu pilota pozitivne su i sagovornica priča da do sada nije naišla na sumnjičave, kao ni na one koji su uvjereni da je ovaj posao rezervisan isključivo za "jači pol".
"Bilo je i simpatičnih situacija. Jednom prilikom glavna stjuardesa je otvorila vrata kokpita poslije leta da nas nešto pita, a jedan stariji gospodin koji je izlazio iz aviona me je ugledao i sa osmijehom uzviknuo: 'Kuku mene, žena!'", smijući se priča Vesna.
Kapetan je, naravno, taj koji na zemlji i tokom leta vodi glavnu riječ, posada zajedno donosi odluke, ali kapetanova je posljednja.
"Kapetan upravlja avionom dok je na zemlji. Uz dogovor, tokom pripreme za let odluči se ko će letjeti prvi let, a ko drugi u povratku, što znači da jednu destinaciju leti kapetan, a kopilot asistira i vodi radio-vezu i obrnuto u povratku. Najduže putovanje u našoj kompaniji traje tri i po sata, a najdalje letimo do Moskve, Londona i Sankt Peterburga", kaže ova Beograđanka.
Vesna živi na relaciji Beograd-Tivat-Podgorica. Ima odgovor i za one koji joj zavide što stalno putuje.
"Zadržavanje na aerodromu je do sat vremena i mi najčešće i ne izlazimo iz aviona, tako da od svih tih gradova vidim samo aerodromsku zgradu. Jedino kada radimo neke čarter letove, desi se da ostanemo dva-tri dana, ali to je rijetko", objašnjava Vesna.
Ona je svjesna da je ovo zanimanje stresno i odgovorno.
"Ne postoji pilot koji se nikada nije uplašio. Desi se da nas i po vedrom vremenu na 11, 12 kilometara visine protresu mlazne struje, kada nema ni oblačka na nebu. U takvim situacijama naravno nema panike, svi ostanemo hladne glave, obavi se sve što je potrebno, ali nam skoči adrenalin", ističe Vesna.
Kada se prizemlji, voli da se provoza motorom, još jedna njena ljubav, trenutno je to "jamaha" od 125 kubika, a kad god stigne odlazi i na aerobik. Sebi je postavila mnogo ciljeva, od kojih izdvajamo jedan.
"Želja mi je da napredujem i postanem kapetan jednog dana. Kod nas je obično potrebno da kopilot napravi minimum 2.500 sati leta, da bi mogao da počne da se obučava za kapetana, a nadam se da ću i to ostvariti", zaključuje Vesna.
(MONDO)