Demokratski front (DF), kao najznačajniji i dokazani opozicioni činilac, jedini je relevantan da okupi istinsku opoziciju u Crnoj Gori, smatra funkcioner tog političkog saveza, Branko Radulović.
Na pitanje koliko je DF izgubio odlaskom Lekića, i da li može zadržati poziciju koju je, sa njim na čelu, ostvario na posljednjim parlamentarnim izborima, Radulović je odgovorio da taj savez zahtijeva jake i mudre pojedince, posebno lidera.
„On treba da vidi dalje od drugih, da 'diže i spušta' kad zatreba, da objedinjuje, snaži i usmjerava energiju, da 'guta', da ne posustaje, da bude smion i odlučan“, kazao je Radulović.
To, kako je naveo, jeste veliki teret „i nije mu svako naredan, posebno kada se ima u vidu ovaj monstruozni režim“.
„Lekić je bio prvi formalni predsjednik DF-a, on je bio naš izbor. Sad vidim da očito nijesmo bili najbolji spoj. Za njega je DF bio eksperiment, kao što je javno rekao, a za mene je DF život“, rekao je Radulović.
On je kazao da mu ni danas nije jasno da neko napušta lidersku poziciju u DF-u u trenutku kada je taj savez imao oko 30 odsto podrške građana i mogućnost rasta i do 35 odsto, i da se odluči za osnivanje sopstvene partije van DF-a.
„Niko politički mudar ne 'koči uzbrdo'. Da se povukao iz politike, donekle bih ga razumio, pretežak je bio ovo teret za njega“, naveo je Radulović.
Prema njegovim riječima, ono što je sigurno je to da Lekić nije imao valjanog razloga da napusti DF.
„Ako već insistirate na gradaciji veličine gubitka zbog rastanka DF i Lekića, iskreno, mislim da je Lekić izgubio životnu šansu da ostavi dubok trag u istoriji Crne Gore, a takva šansa se pruži pojedincu jednom ili nijednom u životu“, kazao je Radulović.
On je poručio da DF „nastavlja dalje u svojoj svetoj misiji, sve jače i odlučnije, bili u njemu Lekić, Radulović, ili neko treći”.
Upitan kako vidi budućnost Fronta, da li je tom savezu potreban novi lider i ko bi to mogao biti, on je rekao da budućnost DF-a vidi kao što je vidio Narodnu slogu, čiji je bio visoki funkcioner, kao što je vidio DF dok je pisao Platformu 2010. godine ili Program 595 mjera, i kao što je vidio mnoge uspješne demokratske priče po svijetu.
„DF je jedini siguran put da moja tek rođena unuka dobije šansu da živi normalnim životom, ovdje u Crnoj Gori. Jedini put da ni ona, niti iko od našeg potomstva, ne budu nadničari potomstvu sadašnjeg režima, što je režim naumio“, naveo je Radulović.
Kako je kazao, put do slobode i smjene kriminalnog režima pun je izazova.
„Ko će biti prvi među jednakima na kraju tog puta, vidjećemo, vrijeme i događaji će ga poroditi. Konkurs je stalno otvoren, o ličnostima ne razmišljamo, u punom smo sastavu i odlično funcinišemo. Imamo sve, viziju, misiju, pravac, rješenja, odlučnost i hrabrost“, dodao je Radulović.
On je rekao da je DF, osim režima, na meti i onih sa kojima bi prirodno trebalo da su saveznici, poput, kako je naveo, medijskog koncerna Vijesti.
„Pojedini 'reformatori' i 'čistunci' nijesu iskreni, jer iza kulisa vrbuju neke naše još uvijek nedovoljno politički zrele funkcionere, ili je možda u pitanju nešto drugo. No, građani sve to prepoznaju, a velika podrška DF-u se nastavlja“, kazao je Radulović.
Na pitanje da li je u DF-u još aktuelna priča o organizovanju protesta, on je odgovorio da su protesti neminovnost Crne Gore, građanski, nenasilni, sa jasnim zahtjevima, dosljedni i istrajni do ispunjenja tih zahtjeva. „To je jedini način da dođemo do slobodnih izbora i smijenimo ovaj kriminogeni režim“.
„Oni su davno trebali biti organizovani. Razlozi su uvijek postojali, bilo o kojoj sferi da se radi, a i povoda je bilo bezbroj, i kada su izbori u pitanju. Poslije brutalne krađe na predsjedničkim izborima moralo se biti dosljedan do kraja, a ne organizovati samo jedan miting. I poslije izdaje u Nikšiću, a posebno u Podgorici, trebalo se izaći na ulice“, smatra Radulović.
On je rekao da je bio i ostao jedan od najglasnijih zagovornika tog vida građanske neposlušnosti.
„Protesti su najefikasniji način da se ispune opravdani zahtjevi obespravljenih, a takvih je nažalost stotine hiljada u Crnoj Gori. Ubijeđen sam da su i poslednja dešavanja na opozicionoj sceni u značajnoj mjeri posljedica straha režima od velikih protesta“, kazao je Radulović.
Kako je naveo, izjave režimskih analitičara, a i uređivačka politika Vijesti, su u saglasju sa režimom -protesti su po njima anticivilizacijski, anticrnogorski i nedemokratski vid borbe.
„Istina je sasvim dugačija. Cio svijet i region vri od opravdanih pobuna, jedino 'naše selo snom mrtvijem spava'”, dodao je Radulović.
On je poručio da će DF realizovati odluku Predsjedništva koju je donijelo još u januaru mjescu, „istina teškom mukom, ali na kraju ipak jednoglasno“.
„Već smo počeli sa pripremama i obilaskom crnogorskih gradova. Inteziviraćemo te pripreme na jednstvenoj platformi i akcionom planu Predsjedništva DF-a. Uputićemo nedvosmislen poziv svim relevantnim činiocima političkog i civilnog sektora da nam se pridruže“, kazao je Radulović.
To će, kako je pojasnio, biti poziv - ne za protest koji će trajati sat, dan, jedan put, već za permanentni bunt do ispunjenja zahtjeva, a to je organizovanje prvih fer i slobodnih izbora.
Tu će se, smatra Radulović, pokazati ko je „vjera a ko je nevjera, ko je pošten a ko nepošten“.
„Još hoću da vjerujem da su građani Crne Gore kao i ostali normalan svijet. Činimo ovo ne samo za nas, već prije svega za naše potomstvo“, dodao je Radulović.
Upitan da prokomentariše „usitnjavanje“ crnogorske opozicione scene i kome takav trend najviše ide „na ruku, on je ocijenio da je u toku je novi protivustavni i protivzakoniti puč na opozicionoj političkoj sceni „od strane pojedinih vaninstitucionalnih centara moći s namjerom ostvarivanja određenih pozicija, ciljeva i sticanja privilegija“.
Sve to, kako je naveo, u situaciji kada je postojala jasna politička i programska alternativa režimu, kada je sam DF imao oko 30 odsto podrške javnosti, kada je bila gotovo izvjesna završna faza procesa razvlašćenja režima – organizovanjem širokih protesta koji bi rezultirali prvim slobodnim izborima.
Prema njegovim riječima, zbog njih, danas, umjesto dominantno objedinjene, kreativne i usmjerene energije, postoji fragmentacija i kontrola te opozicione energije, „što dovodi u pitanje ne samo dinamiku već i trajnu mogućnost demokratske smjene režima i izgradnje Crne Gore kao normalne države“.
„Akteri tog puča i duboko anticrnogorskog čina su prepoznati, nalogodavce možemo logično identifikovati, servis i logistika su medijski koncern Vijesti i pojedini analitičari, a izvršioci su 'preobučeni' i 'našminkani' reformatori i mesije kao 'novi' akteri na političkoj sceni“, kazao je Radulović.
On je dodao da je ubijeđen da je „medijski koncern Vijesti sa ovakvom uređivačkom politikom mnogo opasniji po demokratiju Crne Gore od pojedinih tabloida i prorežimskih medija“.
„Prodaju se kao antirežimski i profesionalni, a njihova uređivačka politika, ne samo što je protivzakonita, već je i krajnje degutantna i nemoralna - spinuju, prekrajaju, ignorišu, plasiraju neistine, zavisno o kom se političkom akteru radi. Ovo im nije prvi put“, tvrdi Radulović.
Kako je kazao, već je viđeno koji su to „novi“ politički činioci i što novo donose, i tu nema ništa novo.
„Čine samo štetu. Mogli su ostati ili se pridružiti i osnažiti postojeće činioce. Stvorili su smutnju i jaz, a trebaju nam mostovi kako bi svaki slobodan čovjek i svaki slobodan glas bio naš“, smatra Radulović.
On je ocijenio da u ovakvom stanju, sa ovoliko političkih činilaca, režim ima prednost više od 30 odsto u odnosu na oponente na sledećim izborima. „I to oko deset odsto zbog neregularnog biračkog spiska, oko deset odsto zbog raznih izbornih mahinacija koje su djelimično ilustrovane u brojnim 'snimcima', i oko deset odsto zbog D’ont-a“.
On je odsjetio da su „rasuti“ opozicioni glasovi i devet mandata na parlamentarnim izborima 2006. Godine otišli režimu u najvećoj mjeri.
„Zbog svega ovoga, u ovoj situaciji režim bi ostvario apsolutnu vlast, što je apsurd jer nikada nije bio slabiji, ni po rezultatima ni po karakteru. Eto što čine ljudske slabosti, gluposti, narasle sujete, neutemeljene ambicije ili nešto još gore“, kazao je Radulović.
Upitan da li je objedinjavanje opozicije, poslije svih dešavanja u njoj, uopšte više moguće, on je odgovorio da je „sve jednostavno, a tako složeno u Crnoj Gori“.
Kako je kazao, nije u pitanju model, način ili ideja koja bi objedinila crnogorsku opoziciju i smijenila režim.
„Rješenje je u slobodnim izborima, jednoj ili nekoliko programskih koalicija koje bi sinhronizovano djelovale, a zavisno od sinergetskog efekta, motivacije apstinenata i učinka D’ont-a, sa kvalitetnim rješenjima za brojne probleme, dobroj atmosferi, pravim liderima, neokaljanim ličnostima, stalnom kontaktu sa međunarodnom zajednicom, velikom radu na terenu“, naveo je Radulović.
U tom slučaju, smatra on, dobar rezultat je neminovan. „Nikšićki, beranski, kolašinski, podgorički, pa i presjednički izbori pokazali su da i u uslovima krađe na izborima je pobijedila opozicija“.
Problem je, kako je naveo, u tome kako pretočiti ta jednostavna rješenja u život, da li kod svih postoji dovoljno spremnosti da se izbore za slobodne izbore kao uslov svih uslova, da li su spremni da predizborno programski koaliraju, da odbrane osvojenu pobjedu, da ne izdaju volju birača i koaliraju sa režimom, i da sprovedu što su obećali.
Upitan da prokomentariše izjavu potpredsjednika Građanskog pokreta URA, Rada Bojovića, da bi opozicija trebalo da se okupi oko novoosnovanih političkih subjekata, Radulović je rekao da „najradije ne bi reagovao na takve izjave, imajući u vidu od koga dolaze i kako su saopštene“.
„Kakva je Crna Gora u mnogome su krivi i oni iz URA, jer su je zajedno sa režimom u pojedinom periodu rastakali, trošili i ovakvom je učinili“, smatra Radulović.
Oni, kako je kazao, treba to javno da priznaju, da se izvine i pruže ruku moguće saradnje.
„Zatim, proglašavati sebe najvećim, a nije mogao skupiti ni dvije od potrebnih sedam hiljada potpisa pa odustao od predsjedničke kampanje, je smiješno“, ocijenio je Radulović.
On je kazao da se vidjelo koliko je ljudi ljudi bilo na osnivačkoj skupštini URA. „Njih pedesetak 'već viđenih' i potvrđenih u saradnji sa režimom“.
Prema njegovim riječima, najava Žarka Rakčevića o saradnji sa Demokratskom partijom socijalista i Dritana Abazovića sa Vladom Mila Đukanovića „nijesu bez neke“.
On je dodao da ga baš interesuje „šta će novo nekadašnji Milovi ministri u Vladi u sjenci u URA predložiti, a da već ne postoje za to rješenja u programu DF – 595 mjera“.
„DF, kao najznačajniji i dokazani opozicioni činilac, jedini je relevantan da okupi istinsku opoziciju, i da je predvodi u institucionalnoj i vanistitucionoj borbi za prve slobodne i fer izbore u Crnoj Gori“, poručio je Radulović.