Rumuni poštuju crkvene praznike, poste, cjelivaju ikone i svete mošti. Riječju, prilježni su vjernici.
Rumuni su bogobojažljiv narod. Kad prolaze pokraj crkve, čak sjedeći u tramvaju ili autobusu, oni se skrušeno krste.
Oko 85 odsto njih su pravoslavci, ostali uglavnom takođe hrišćani - unijati, katolici ili protestanti, dok jedan odsto sačinjavaju pripadnici Mojsijeve ili Muhamedove vjere, ili pak raznih sekti. Ima, naravno, i ateista, ali se oni ustručavaju javnih nastupa s obzirom na burnu i pomodnu klerikalnu plimu, nastalu obaranjem "komunizma".
Prije dvije godine preminuo je "sijedi" patrijarh Teoktist, na čija su pleća svaljena sva nezgodna pitanja crkvenog "odolijevanja" za vrijeme vladavine "crvenih".
On lično i crkva u cjelini bili su javno optuženi za kolaboraciju sa Čaušeskuom i njegovom tajnom političkom policijom "Sekuritatea". Od tog "grijeha" se, izgleda, nikada nisu oprali.
Popularnog Teoktista je potom na patrijaršijskom tronu zamijenio Danijel, čovjek u punoj snazi, za kojeg se odmah reklo da je "krajnje pragmatičan". Više godina je školovan i usavršavan na Zapadu, na čijim je univerzitetima i predavao.
Čim se pojavio za anvonom svojim zvonkim "zdravim" glasom, počelo je da se govori da je, najzad, prošlo vrijeme kada se patrijarh smatrao za "živog sveca".
I više od toga: ovih dana na stranicama prestonične štampe pojavio se krupan fotos na kojem se Danijel vidi u najobičnijim farmerkama kako živahno preskače neke balvane.
Nije važno da li je "slikan" prije ili posle dolaska na čelo RPC. Novinari su se odmah složili da ovakav fotos prvog crkvenog čoveka nije mogao da se pojavi bez saglasnosti patrijaršijske pres-službe.
I, naravno, uslijedilo je pitanje: šta je poruka? Možda je odgovor sugerisan u naslovu pod kojim je objavljen jedan oštar komentar "Kotidijanula" koji je glasio: "Patrijarh je kul".
Mediji su počeli da postavljaju i druga pitanja oko onoga šta se sve desilo otkako je Danijel došao na čelo ove tradicionalne crkve, koja je postala znatno vidljivija na javnom prostoru.
Štampa je ponudila i odgovore, istina, često protivriječne. Ipak, zapaža se da je prevaziđeno vrijeme kada je Bukurešt, posle "velike promjene" 1989, na sve strane moljakao da ga prime u EU i NATO.
Iz tog vremena pamti se i čuvena izjava jednog rumunskog političara koji se žalio: "Da smo u svoje vrijeme prešli na katoličanstvo, gdje bi nam sada bio kraj."
Čitaoci sigurno znaju da su, po svom istorijskom porijeklu, Rumuni najistočniji Latini i da su, nalazeći se usred slovenskog i vizantijskog svijeta, postali pravoslavci, pa čak i pisali staroslovenskom ćirilicom.
Ta ih istorija sada donekle opterećuje, naročito mlađe naraštaje, koji nastoje da se otarase tog nasleđa. Odatle i krupne dileme u samoj modernoj RPC.
Rumunija je bila prva pravoslavna zemlja koja je pozvala rimskog Papu Jovana Pavla drugog da je posjeti. Do tog znamenitog događaja došlo je ravno prije 10 godina, a jubilej je bio specijalno obilježen prošlog meseca.
Prof. Joan Mitrofan, savjetnik Grkokatoličke mitropolije iz transilvanskog grada Blaža, prigovara međutim patrijarhu da se "još nije dovoljno otvorio prema unijatima onako kako se to moglo očekivati od njegovog ekumenskog iskustva".
Civilno, pak, društvo sa svoje strane prigovara Danijelu da je "neodlučan kada se radi o javnim gej-manifestacijama", odnosno da "popušta pred nazadnjacima".
Patrijarha hvale i kao "odličnog menadžera", kao čovjeka koji zna da "crkvenu riječ unosi u narod modernim sredstvima". On je osnovao moćni TV kanal Trinitas i razvio patrijaršijsku izdavačku kuću.
"Patrijarh Danijel ima glavu pravog biznismena. Preko TV Trinitas stvara imidž RPC koji liči na onaj katolički i protestantski", izjavljuje akademik Razvan Teodoresku, inače jedan od najvećih evropskih vizantologa. Međutim, ovaj naučnik kritikuje patrijarha zbog toga što "zavodi cenzuru" nad tekstovima koji se odnose na rad crkve.
Tvrdi se da je pod patrijarhom Danijelom "vjerskoj misiji" pridodata i snažnija "socijalna komponenta". Pravoslavna crkva u Rumuniji je počela aktivno da otvara prihvatilišta za nezbrinutu djecu i staračke domove, uzima pod svoje skute bolnice i bolesnike.
Priznato je da i među sveštenstvom vlada korupcija i povedena je borba protiv toga. Baš ovih dana Sveti sinod RPC razmatra jedan slučaj "nedozvoljive korupcije" u kojoj je jedan mitropolit optužen da je "prodavao" sveštenske činove.
Iz podteksta mnogih javnih nastupa visokih služitelja RPC provejava "ofanzivni duh" koji se ispoljava u odnosima sa drugim pravoslavnim, "sestrinskim" crkvama.
Analitičari iz ovog domena javnog života tvrde da je "prirodno" da savremena Rumunija, koja je postala "sedma po veličini zemlja članica EU", članica NATO i najveća "regionalna sila" u jugoistočnoj Evropi (posle raspada Jugoslavije), ima "prava" da traži "uklanjanje ranijih nepravdi".
Te se "nepravde" tiču i rumunske crkve. U njih, primjerice, spada i zahtjev da se Moldavska pravoslavna crkva ne potčinjava Moskvi, već Bukureštu.
Tu je i (prećutni) zahtjev da se "poništi", odnosno "revidira" sporazum iz 1934. godine između Beograda i Bukurešta, koji su ratifikovali parlamenti dviju zemalja, a kojim su rešena sva sporna vjerska pitanja i dvije crkve "sve podijelile do poslednjeg popa, crkve i hektara crkvenih i manastirskih imanja".
(MONDO)