Britanski fizičar i futurista Frimen Dajson tvrdi da vanzemaljski život treba tražiti tamo gdje ga je najlakše naći
Posebno, naglašava on, vasionski brodovi treba da tragaju za biljkama na ledenim mjesecima (satelitima) i kometama u drugim galaksijama, sličnim biljkama i cvijeću kakvo se može naći u arktičkim područjima Zemlje.
"Tvrdim da bi strategija 'lova života' u kosmosu trebalo da traga za nečim što se može otkriti, a ne za nečim što možda postoji", izjavio je Dajson na nedavno održanom naučnom skupu u Kembridžu, Masačusets.
"Među teoretičarima u ovoj oblasti postoji tendencija da nagađaju šta je moguće. Činjenica je da su naša nagađanja uglavnom pogrešna, jer mi jednostavno nemamo toliko stvaralčke mašte kakvom raspolaže priroda", uveren je Dajson.
Po njegovom mišljenju, vasionske letjelice treba da tragaju za znacima života na ledom pokrivenom Jupiterovom mesecu Evropa, jer bi mogli da se nađu upravo ne njemu.
Na Jupiterovom satelitu Evropa, kako pretpostavljaju astrobiolozi, ispod ledene kore nalazi se okean tečne vode za kojim već dugo tragaju, uvjereni da bi unutrašnjost mogla biti pogodna i zdrava za razvoj života.
Ali bi kopanje duboko u ledenu koru Evrope moglo biti izuzetno teško, jer se procjenjuje da bi se debljina leda mogla kretati od jednog do više od 100 kilometara.
Znaci života mogli bi biti vidljivi iz vasionske letjelice koja orbitrira oko Evrope, ali pod uslovom da se nađu u pukotinama u ledenoj kori Evrope, koja na neki način povezuje njegovu površinu sa unutrašnjošću, smatra Dajson.
Takav život mogao bi imati oblik cvijeća paraboličkog oblika, koje fokusira blijedu sunčevu svjetlost koja na Evropi pada na unutrašnjost biljke. Cvijeće ovakvog oblika otkriveno je u arktičkim klimatskim područjima na Zemlji, u kojima su biljke evolucijom uspjele da maksimalno koriste Sunčevu energiju.
Cvijeće na Evropi moglo bi da se otkrije i preko fenomena pod imenom retrofleksija, pri čemu se svjetlost vraća svom izvoru, uvjeren je Dajson.
Ovaj optički efekat vidljiv je u svjetlosti koja se odbija od očiju životinja i koji je korišćen u dizajniranju saobraćajnih znakova i ogledala koje su na Mjesecu ostavili astronauti sa Apola.
Iako su Dajsonovi "suncokreti" začeti na Evropi, mogli su da se začnu i prošire širom sunčevog sistema. "Možete li zamisliti da bi cvijeće koje se hranilo iz neobičnih korjena, moglo da se razvije u samostalnu biljku", pita se Dajson.
Ako bi se biljke proširile na dva manja, mnogo udaljenija objekta u Sunčevom sistemu, "kometne-rezervoare" Kujperov pojas i Oort oblak, mogli bi biti manje zavisni od gravitacije pa se time i lakše razviti u biljku koja bi veličinom maksimalno sakupljala solarnu energiju.
Evropa će biti jedan od dva mjeseca koji će biti detaljno istraženi u okviru planirane saradnje američke NASA i evropske ESA počev od 2026. godine - kad par orbitera stigne do Jupitera.