Svaki glavni grad treba da ima svoje srce i potrebno je naći sklad između nove i stare Podgorice, a stara varoš je u tom smislu izuzetno značajna, poručeno je danas na okruglom stolu građanskog kluba Demokratskog fronta (DF).
Lider DF-a Miodrag Lekić kazao je da je poslu obezbjeđivanja sklada između starog i novog neophodno prići sa ozbiljnošću, bez sindroma rušenja i građenja.
„To je crno-bijela varijanta gdje se pristupa – hajde da rušimo bez konsultovanja šire javnosti, ili hajde da gradimo. Potrebno je i jedno i drugo, ali je odgovorno i naći nešto između i revitalizovati”, rekao je Lekić.
To, kako je ocijenio, nije bila jača strana gradske uprave.
“Znamo spektakularne, u negativnom smislu, pristupe rušenja. Svjedoci smo bioskopa Kultura i hotela Crna Gora, bez konsultovanja javnosti, u tipičnom stilu vođenja grada šerifa koji odlučuje, donosi odluke, izvršava”, dodao je Lekić.
Prema njegovim riječima, poželjan je cilj naći sklad između starog i novog u Podgorici.
“I Stara varoš je u tom smislu izuzetno značajna, jer je to dio grada koji živi i kojem treba naći elemente zaštite”.
Lekić je rekao da Stara varoš nema tretman totalne zaštite kao kulturno-istorijskog spomenika, kao Kotor, Stari Bar.
“Stara varoš to zaslužuje. Znam da su segmenti zaštićeni, ne cjelina. Tako da je posao da se nađe mjera između revitalizacija, očuvanja kulturnih vrijednosti, potrebna je suptilnost”, naveo je on.
Koordinator Foruma 2010 Žarko Rakčević kazao je da je Stara varoš, pored činjenice da je urbani nukleus Podgorice, ono gdje se osjeća damar, pozitivna emocija, bogatstvo različitosti, različitih vjera, nacija, kultura.
“Mislim da bi odgovorna vlast, koja poštuje različitost Podgorice, koja prepoznaje i šansu za valorizaciju turističku, ekonomsku, morala, uz neznatna ulaganja, na konceptu privatno-javnog partnerstva, valorizovati te stvari i integrisati ih u današnju Podgoricu”, kazao je on.
Rakčeviću se, kako je dodao, u programu DF-a dopada upravo ta integracija – kulturno-istorijska, arhitektonska, prostorno-funkiconalna i turistička.
Prema riječima poslanice DF-a, Jelisave Kalezić, vrlo je neobčno da se generalnim urbanističkim planom za tadašnji Titograd iz 1974. godine predviđa da se prostor Stare varoši integriše kroz centralni sadržaj sa nešto malo stanovanja, a da 40 godina nije bilo dobre planriane akcije da se to uradi.
Kako je rekla, to ne znači da nije bilo planova, ali ti planovi nikad nijesu do kraja i dosledno realizovani, a nasuprot tome, dodala je, realizovani su drugi. »Parče po parče Stare varoši je rušeno da bi se gradili savremeni objekti, što ima objašnjenja i opravdanja«.
“Ali ono što je ostala činjenica kojoj smo svi svjedoci, da taj prostor i dalje, kad se u njega uđe, plijeni ljepotom da se o njemu razmišlja, i dovodi do zaključka da je on nesumnjivo još živ, da ima svoj identitet i da to treba sa poštovanjem prihvatiti i naći neko bolje rješenje za taj proctor”, kazala je Kalezić.
Arhitekta iz Italije, Antonio Aćito, rekao je da je, kad je došao u Podgoricu, pitao gdje je stari grad.
“Jer ne postoji glavni grad zemlje ukoliko taj grad nema svoje srce, a ono je vrlo važno za identitet. Istina je da sam našao srce koje je umorno, ali to srce je nastavilo da kuca i ta energija dolazila je od ljudi koje sam upoznavao šetajući kroz Staru varoš, objekata u staroj varoši, rana, oštećenja na objektima”, kazao je on.
Aćito je, dodao je, srećan što može da da doprinos jednoj političkoj partiji, koja je, kako je rekao, to pitanje Stare varoši, srca jednog grada, postavila i prije izbora.
On je rekao da evropski zakoni daju veliku pažnju revitalizaciji starih gradova i da su to stvari o kojima se treba govoriti, dodajući da samo urbanistički plan ne rješava probleme, već je to samo jedan od aspekata koji rješava probleme.
“Potrebna je multidisciplinarna grupa koja bi se bavila ovom temom i koja bi trebalo da stvori odnose sa lokalnim stanovništvom, direktne odnose. Ne postoji čarobnjak, političar, arhitekta, koji bi mogao iz daljine da riješi ovakve problem”, poručio je Aćito.
„To je crno-bijela varijanta gdje se pristupa – hajde da rušimo bez konsultovanja šire javnosti, ili hajde da gradimo. Potrebno je i jedno i drugo, ali je odgovorno i naći nešto između i revitalizovati”, rekao je Lekić.
To, kako je ocijenio, nije bila jača strana gradske uprave.
“Znamo spektakularne, u negativnom smislu, pristupe rušenja. Svjedoci smo bioskopa Kultura i hotela Crna Gora, bez konsultovanja javnosti, u tipičnom stilu vođenja grada šerifa koji odlučuje, donosi odluke, izvršava”, dodao je Lekić.
Prema njegovim riječima, poželjan je cilj naći sklad između starog i novog u Podgorici.
“I Stara varoš je u tom smislu izuzetno značajna, jer je to dio grada koji živi i kojem treba naći elemente zaštite”.
Lekić je rekao da Stara varoš nema tretman totalne zaštite kao kulturno-istorijskog spomenika, kao Kotor, Stari Bar.
“Stara varoš to zaslužuje. Znam da su segmenti zaštićeni, ne cjelina. Tako da je posao da se nađe mjera između revitalizacija, očuvanja kulturnih vrijednosti, potrebna je suptilnost”, naveo je on.
Koordinator Foruma 2010 Žarko Rakčević kazao je da je Stara varoš, pored činjenice da je urbani nukleus Podgorice, ono gdje se osjeća damar, pozitivna emocija, bogatstvo različitosti, različitih vjera, nacija, kultura.
“Mislim da bi odgovorna vlast, koja poštuje različitost Podgorice, koja prepoznaje i šansu za valorizaciju turističku, ekonomsku, morala, uz neznatna ulaganja, na konceptu privatno-javnog partnerstva, valorizovati te stvari i integrisati ih u današnju Podgoricu”, kazao je on.
Rakčeviću se, kako je dodao, u programu DF-a dopada upravo ta integracija – kulturno-istorijska, arhitektonska, prostorno-funkiconalna i turistička.
Prema riječima poslanice DF-a, Jelisave Kalezić, vrlo je neobčno da se generalnim urbanističkim planom za tadašnji Titograd iz 1974. godine predviđa da se prostor Stare varoši integriše kroz centralni sadržaj sa nešto malo stanovanja, a da 40 godina nije bilo dobre planriane akcije da se to uradi.
Kako je rekla, to ne znači da nije bilo planova, ali ti planovi nikad nijesu do kraja i dosledno realizovani, a nasuprot tome, dodala je, realizovani su drugi. »Parče po parče Stare varoši je rušeno da bi se gradili savremeni objekti, što ima objašnjenja i opravdanja«.
“Ali ono što je ostala činjenica kojoj smo svi svjedoci, da taj prostor i dalje, kad se u njega uđe, plijeni ljepotom da se o njemu razmišlja, i dovodi do zaključka da je on nesumnjivo još živ, da ima svoj identitet i da to treba sa poštovanjem prihvatiti i naći neko bolje rješenje za taj proctor”, kazala je Kalezić.
Arhitekta iz Italije, Antonio Aćito, rekao je da je, kad je došao u Podgoricu, pitao gdje je stari grad.
“Jer ne postoji glavni grad zemlje ukoliko taj grad nema svoje srce, a ono je vrlo važno za identitet. Istina je da sam našao srce koje je umorno, ali to srce je nastavilo da kuca i ta energija dolazila je od ljudi koje sam upoznavao šetajući kroz Staru varoš, objekata u staroj varoši, rana, oštećenja na objektima”, kazao je on.
Aćito je, dodao je, srećan što može da da doprinos jednoj političkoj partiji, koja je, kako je rekao, to pitanje Stare varoši, srca jednog grada, postavila i prije izbora.
On je rekao da evropski zakoni daju veliku pažnju revitalizaciji starih gradova i da su to stvari o kojima se treba govoriti, dodajući da samo urbanistički plan ne rješava probleme, već je to samo jedan od aspekata koji rješava probleme.
“Potrebna je multidisciplinarna grupa koja bi se bavila ovom temom i koja bi trebalo da stvori odnose sa lokalnim stanovništvom, direktne odnose. Ne postoji čarobnjak, političar, arhitekta, koji bi mogao iz daljine da riješi ovakve problem”, poručio je Aćito.