Australijski "istrebljivači žaba" vode usamljeničku borbu protiv neobičnog "bradavičastog neprijatelja"
Radi se o takozvanoj ševarskoj žabi, koja predstavlja pravu pošast za druge vodozemce, gmizavce, ribe ali i - ptice.
Bračni par penzionera, Dženet i Piter Utber svakog dana, "naoružani" cjediljkama za čaj i supu, sate provode na obali lagune u blizini plaže u Kvinslendu na tropskoj istočnoj obali Australije.
Nagnuti nad ustajalom vodom, razgrćući trsku i čestar, cjediljkama na obalu vade "đerdane" sitnih jaja ševarske žabe, bacaju ih na vreli pijesak i tako pokušavaju da iz "bazena" slatko-slane vode odstrane buduće naraštaje ove kreketave, ružne i smrdljive napasti.
Prvih stotinak krastavih žaba dopremljene su prije 67 godina iz SAD da bi, kako se vjerovalo, bile oružje u iskorjenjivanju specijalne vrste insekata koji su uništavali nasade šećerne trske i bambusa.
Naručioci su, međutim, smetnuli s uma da se insekti koje je trebalo uništiti sasvim lijepo smještaju na vrhove biljaka, a uvezeni uništivači mogu da skoče jedva tridesetak santimetara.
Otada su se žabe toliko razmnožile da su postale prava napast, jer su, u nedostatku omiljene hrane kao što su insekti, počeli da proždiru druge "domaće žabe", a zatim guštere, zmije, iguane, ribe pa čak i ptice koje se gnijezde u ševaru i domaće životinje.
Ševarska žaba je, inače, izuzetno otrovna vrsta, ružna, naborane kože prekrivene žutim krastama iz kojih luči otrov koji ubija ili omamljuje žrtvu da bi je zatim progutala.
Tajnu svog opstanka ševarska žaba zahvaljuje postojanju dva džepa s otrovom smještenim iza glave koji za nekoliko sekundi ubija životinju kao što je pas, ukoliko nesretna životinja ovu kreaturu zamijeni za ukusan zalogaj.
Žitelji Kvinslenda gotovo patološki mrze ove ružne vodozemce, ali su neki prodavci suvenira u njima pronašli unosnu zaradu: ulovljenu žabu suše na suncu, a zatim je rašire i zalijepe za karton i tako kožu, koja se preliva u duginim bojama, prodaju turistima koji ne znaju o čemu je riječ.
Zoolozi su nedavno pobliže istraživali osobenosti ove žabe i otkrilu su gotovo natprirodan - seksualni nagon.
Mužjak "bufo marinusa", kako glasi latinsko ime za žabu, uopšte nije izbirljiv: u svako doba dana i noći spreman je da zaskoči ženku, ali zaslijepljen ljubavlju, skače i na predmete koji na bilo koji način podsjećaju na izabranicu njegovog srca - širok kamen, ravan panj pa čak i nečiju čizmu ili torbu.
Zabilježeni su slučajevi kad je mužjak zaskočio mrtvu ženku koju je na drumu pregazio vozač da bi zatim i sam postao žrtva gaženja.
Ženka godišnje u plićak izbaci oko 35.000 jajašaca, ali su ona kao i tek izlegli punoglavci hrana za neke vrste riba i ptica, pa je brojnost potomstva jedini način da vrsta opstane.
Žabe jedu gotovo sve čega se domognu i mogu dostići težinu od dva kilograma i visinu od 25 santimetara.
Jedina nada da se iskoreni ova australijska napast je virus kojeg su pronašli naučnici u Venecueli, ali koji, ustanovljeno je, djeluje i na "reproduktivnu sposobnost"
domaćih žaba.
(MONDO)