Doživjeti 100 i više godina nije danas rijetkost. Naučnici sada pokušavaju da nađu odgovore na neka osnovna pitanja: ko može doživjeti 100 godina?
Doživjeti 100 i više godina nije danas rijetkost. Naučnici sada pokušavaju da nađu odgovore na neka osnovna pitanja: ko može doživjeti 100 godina? Da li su stogodišnjaci drugačiji od svih ostalih? I da li je vrijedno živjeti tako dugo?
Razumjeti kako i zašto neki ljudi požive vijek i više - ključno je za redefinisanje samog procesa starenja, smatraju stručnjaci.
Doktor Tomas Perls, s medicinskog fakulteta u Bostonu, još od 1992. istražuje mentalno, fizičko i duševno zdravlje stogodišnjaka, kojih u SAD trenutno ima oko 40.000.
Toliki broj stogodišnjaka se djelimično pripisuje medicinskim i dostignućima u zdravstvenoj zaštiti. Međutim, stogodišnjaci imaju i vlastite recepte koji su im pomogli da nadžive većinu svoje generacije. To su uglavnom navike koje svi znaju ali ih se rijetki
pridržavaju.
Uglavnom se radi o zdravoj ishrani i redovnoj fizičkoj aktivnosti kojom se održava zdrava tjelesna težina. Zdrav život u mladosti presudan je za zdraviji i duži život u starosti, kaže Perls.
Lin Adler, koja sa dugovječnima radi preko dvije decenije, ističe da je najupadljivija zajednička crta svih stogodišnjaka - njihova volja za životom.
U knjizi "Stogodišnjaci: dodatne godine", Adlerova je sažela i ostale zajednčke karakteristike: pozitivan, ali realističan stav prema životu. Snažno duhovno ili religijsko vjerovanje. Lična hrabrost, jer proces starenja nije lak i mnogo stvari može krenuti naopako.
Posljednja, i kako smatra Adlerova, najvažnija zajednička crta stogodišnjaka je izvanredna sposobnost savladavanja svakog životnog izazova odnosno prihvatanje gubitaka i promjena koje dolaze s godinama.
Lin Adler kaže da je impresivno to što su mnogi stogodišnjaci zdrave osobe koje žive kvalitetnim životom, neki sami, neki uz minimalnu pomoć, u vlastitom stanu. Neki još voze auto, savremenih su shvatanja i uživaju u životu.
Iako je dugovječnih svuda sve više, na svijetu ipak postoje tri mjesta koja predstavljaju fenomene po broju stogodišnjaka. To su japansko ostrvo Okinava, gradić Ovoda na Sardiniji i kalifornijski gradić Loma Linda.
"Kada kalendar govori da imaju 70, njihova tijela pokazuju 50", kažu stručnjaci. Najimpresivnije je to što je većina tih ljudi zdrava prakticno do kraja života a njihova tajna se velikim dijelom krije za njihovom trpezom.
Oni jedu ribu, mnogo soje i žitarica, povrća i voća, izbjegavaju alkohol i kafu, ne puše. U prosjeku dnevno unesu 1.200 kalorija, što je za oko 1.000 kalorija manje nego što prosječno unese čovjek na Zapadu.
Naučnici vjeruju da bi i spiritualni život mogao biti jedan od razloga dugovječnosti ovih ljudi jer im pomaže da se lakše nose sa stresom i životnim izazovima.
Stručnjaci su zapazili da je u ovim zonama dugovječnosti zajedničko i to da ljudi ne rade ekstremno teške fizičke poslove. Oni, doduše, fizički rade cijelog života, ali na sasvim drugačiji način nego što to čini "moderni Zapad".
Ne rade ništa što enormno troši mišiće i snagu, tegovi i teretana nisu popularni, ali zato cio život rade umjereno i svakodnevno.
U ovim oazama dugovječnih, stari ljudi žive u socijalnim strukturama koje im daju smisao postojanja, jako su dobro integrsani u porodicu, među prijatelje i cijelu zajednicu.
U svim tim kulturama postoji dio dana kad se ljudi odmaraju, kad se okreću sebi i umire na neko vrijeme. Negdje se to zove molitva, drugdje meditacija, negdje je to samo vrijeme za popodnevno drijemanje.
(Beta)