Mirijana Petrović gdje god da krene pronalazi djeteline sa četri lista, pa je tokom godina sakupila kolekciju koja broji 3000 onih sa četri lista.
"Prvu djetelinu sa četiri lista pronašla sam 1992. godine. Bila je skoro na asfaltu i samo što mi nije rekla "uberi me". Od tada moja zbirka narasla je na skoro tri hiljade djetelina", priča Kragujevčanka Marijana Petrović, radnica PKB-a za "Glas Javnosti".
Poželjela je kaže te daleke 1992. godine da rodi kćerku. "Imala sam dva sina, Bojana i Dejana, godine su prolazile, a ja željela da rodim djevojčurka. I, zaista, želja mi se ostvarila. Poslije samo mjesec-dva od onog dana kad sam ubrala prvu djetelinu, odem na more s mužem i - zatrudnim. Sve se lijepo složilo, i rodila se moja Izabela", otkriva Marijana.
Poslije te prve, Marijanu su djeteline "jednostavno" nalazile. Gdje god bi stala, ubrala bi jednu, pet-šest...
"To više i nije bio hobi. Prosto tako, gdje stanem, nađem djetelinu. Dođe i onaj glupi rat, bombardovanje. Ja svaki dan na posao. Kod opštine kao da ih je Bog pred mene prosipao. Svakog dana nađem prvo dvije za moje sinove vojnike. Jednu za Bojana koji je bio u Gnjilanu, drugu za Dejana koji je bio u Čumiću.
Odem u prodavnicu oni me pitaju kako mi je ovaj što je na Kosovu. Ja kažem niko suzu da ne prospe, on je dobro, iako nisam dva mjeseca znala za njega. Znam, ja sam dobra žena, dobra majka, nikom zla nikad nisam poželjela i moje dijete mora da bude živo i zdravo.
Vidi mene jedan policajac i pita "gospođo, šta vi to radite svaki dan?" Kažem mu. - Ma ‘ajte, molim vas gdje vi to nađete. Ja pogledam dolje u travu i nađem djetelinu. Ne prođe ni dva tri dana, a mene zove policajac i pokazuje - našao i on".
Poslije dva mjeseca bombardovanja čuje Marijana za sina Bojana. Živ je i zdrav. Pismo mu poslala. U pismu djetelina sa četiri lista, za zdravlje i sreću. Za samo par mjeseci onog "glupog" rata Marijana nađe tačno 78 djetelina. Bombardovanje se završi sedamdesetosmog dana, taman koliko je Marijana ubrala djetelina.
Htjela je Marijana da svoju zbirku prijavi za Ginisov rekord. "Na Internetu bratanica mi našla da treba 200 funti uplatiti da bih se prijavila. I odustanem", kaže Marijana.
"Možda je to slučajnost, a možda i ima nešto u tim mojim djetelinama", kaže. Nikad Marijana nije djeteline prodavala, iako je čula da ih tamo neki prodaju za hiljadu dinara komad. Sreća i zdravlje se ne mogu kupiti, a ni prodati. Jesam ih poklanjala i uvijek imala dobre misli, kaže.
Marijana je od srca poklonila djetelinu djevojčici oboljeloj od leukemije. Kaže - eno ga dijete zdravo k’o dren. Odnijela je i svojoj prijateljici jednu. Ona plakala, kaže, nema joj života, bolesna je.
"Eno je sad, radi u opštini. Možda je to Božja volja, ne znam, ali ima tu nečeg. Da li je to vjera, da li se slučajno to dogodi, ne znam ni da objasnim. Obična sam žena, ali eto, to se događa", priča Marijana.
Kaže da djeteline sa četiri lista poklanja čista srca i vjerovatno zato one donose zdravlje onom kome ih pokloni.
"U životu uvijek ima crnje od crnjeg, gore od goreg. Ja sam cijeli život mislila samo na dobro. Mislim da jesam srećna. Svi su mi živi. Moja djeca su dobro, a dobila sam i unuke", kaže Mirjana za "Glas Javnosti".
(MONDO)