Ispada da je zapravo priča o ruskoj mafiji više plod holivudskog mita i zanimljivih filmskih scenarija
Nedavno hapšenje na Majorci dvadesetak Rusa koji sada imaju španske pasoše dobilo je veliki publicitet, ali i aktuelizovalo staru temu - koliko su opasne mafijaške grupe porijeklom iz bivšeg SSSR. Ima li u svim pričama o njima istine ili se pretjeruje i tako stvara mit o ruskoj mafiji?
Iz novinskih tekstova može se steći utisak da te grupe sada haraju po zapadnoj Evropi, Americi i turističkim zemljama Azije. Slike uhapšenih Rusa na Majorci objavili su na prvim stranama i španski listovi i najuglednije evropske novine.
Najtiražniji ruski nedjeljnik "Argumenti i fakti" napravio je svoje istraživanje kojim dokazuje da mafija sa prostora bivšeg SSSR koja ordinira na zapadu nije ni mnogobrojna, a ni tako opasna, kao što je novinari predstavljaju.
U dugačkim tekstovima o hapšenju mafije u Španiji se tvrdi da je blokirano oko 500 računa u bankama na kojima su stotine miliona eura. Cijelom grupom je rukovodio izvjesni Aleksandar Petrov, koji ima nekretnine i kompanije u vrijednosti od 30 miliona eura. Pohapšeni Rusi su imali u Španiji svoje prodavnice, građevinske kompanije i fabriku za preradu mesa.
Španski novinari su koristili stari kliše - pisali su da je početni kapital mafijašima bio novac koji je Komunistička partija SSSR držala u stranim bankama. Više puta ruski novinari su pokušavali da uđu u trag tom novcu, ali im nije uspjelo. Da taj novac zaista postoji, zapad bi odavno svojoj javnosti saopštio sve pikanterije.
Autor knjige "Ruska mafija u Americi" Džems Finkenauer, tvrdi da ruska mafija u SAD ima svoje vile, kompanije, i da su joj glavne aktivnosti prostitucija i prodaja oružja. Dio tih kompanija i bogatstva je zvanično pod tuđim imenima i, po mišljenju Finkenauera, to je glavni razlog što je ruskih mafijaša malo na službenim policijskim spiskovima. I on smatra da su ovi kriminalci kao početni kapital koristili novac Komunističke partije SSSR koji se nalazio u Njujorku.
Stanje u evropskim metropolama je nešto drugačije.
Prema pisanju nedjeljnika "Argumenti i fakti", u Njemačkoj je broj ruskih kriminalaca simboličan. Tamo se krađama automobila najviše bave Poljaci, a lažni novac "valjaju" kriminalci iz Litvanije. Albanci su "zaduženi" za drogu i prostituciju. Turci i Vijetnamci organizuju male fabrike tekstila, pa na te proizvode kasnije stavljaju lažne marke poznatih dizajnera.
Novinari nedjeljnika "Argumenti i fakti" su razgovarali sa predstavnicima policije u mnogim evropskim zemljama i Aziji, i svuda su dobili isti odgovor da u njihovim statistikama broj Rusa nije veliki. Priče kako ruski mafijaši u Francuskoj trguju prostitutkama ne mogu se potvrditi u policijskim izvještajima.
Ispada da je zapravo priča o ruskoj mafiji više plod holivudskog mita i zanimljivih filmskih scenarija.
Treba reći da za obične ljude na zapadu, svi oni koji su došli sa prostora bivšeg SSSR i uz to govore ruski, jesu - Rusi. Tako svi koji završe u policiji, a govore ruski, automatski se ubrajaju u rusku mafiju. Mnogi od njih zaista govore međusobno ruski, ali zapravo nisu Rusi.
Ruska mafija, ipak, postoji i ordinira, ali prije svega u svojoj zemlji, bez obzira na to što se broj dobro organizovanih grupa smanjuje, dijelom i zbog toga što su "preobukli" i sada vode legalne, "ozbiljne biznise", i imaju svoja kazina, restorane, pa čak i fabrike.
Kriminalci iz Rusije su po dolasku u Ameriku najčešće birali Njujork za "svoj grad". Okupljali su se u restoranima gdje se nudila hrana iz starog kraja, votka i kavijar. U čuvenom njujorškom kvartu Brajton bič, često su se događala ubistva i međusobni obračuni.
Kad su počeli da se otvaraju privatni restorani u Rusiji, vlasnicima je bilo teže da se odbrane od mafijaškog i činovničkog reketa nego da organizuju biznis. Danas je situacija drugačija i vlasnici restorana se rijetko žale na mafijaški reket. Kriminalci su, izgleda, ocijenili da sada ima boljeg biznisa od reketiranja vlasnika kafića i restorana.
(MONDO)