Ideja da mala pomjeranja Zemljina ose mogu da izazovu ledena doba stara je već čitav vijek, a lansirao ju je srpski geofizičar Milutin Milanković.
Geolog sa Harvarda Piter Hjubers sada je, međutim, uspio i da je dokaže, tako što je uz pomoć kompjuterskih modela testirao ovu i sve rivalske hipioteze - pri čemu se pokazalo da je hipoteza o pomjeranju Zemljine ose jedina koja zaista funkcioniše.
Ovo otkriće bi moglo da ima velikih posljedica po neše razumijevanje klime na planeti, a moglo bi, kako njegov autor smatra, da bude ključno i za "predviđanje dugotrajnih promena klime u budućnosti".
U načinu obrtanja Zemljine osovine postoje dva "ciklusa" - od kojih jedan traje 10.000 godina, a drugi 40.000 godina, a kada se oni na odgovarajući način poklope dolazi do glacijacije i deglacijacije, odnosno do nastanka i prestanka ledenih doba.
Sada, kako Hjubers tvrdi, "u najmanju ruku sa pouzdanošću od 99% znamo da pomjeranja Zemljine ose spadaju u faktore koji doprinose deglacijaciji" (topljenju lednika i velikih ledenih površina, faza u kojoj se planeta trenutno nalazi).
Ako se oba ciklusa poklope, led se povlači velikom brzinom.
Ako je to poklapanje prisutno, Sunčevo zračenje koje sjeverna hemisfera tokom leta prima povećava se za više desetina vati po metru kvadratnom, a velike ledene mase na tim prostriama, ukoliko su prisutne, tope se i nestaju...
"Ovi statistički nalazi tačno se poklapajku sa onim što je poščetkom vijeka predložio srpski naučnik Milutin Milanković", prenosi list zaključak Hjubersa, uz napomenu da povećanje količine CO2 u atmosferi, koje je svakako prisutno, ovaj proces može samo još više da ubrza.
(MONDO)