Savjet kako treba da se igra - Nikola Bulatović je sa zlatnom generacijom Budućnosti proslavio titulu u Pioniru na zatvaranju sezone 1999/2000.
Budućnost zna kako se podiže trofej u Pioniru, jer je to već jednom uradila u svojoj bogatoj istoriji.
A taj uspjeh će pokušati da ponovi današnja generacija Budućnost Volija, koja od 19.00 časova u dvorani “Aleksandar Nikolić” gostuje Crvenoj zvezdi u majstorici finalne serije ABA lige.
“Plavi” su se u sred Beograda radovali prije tačno 19 godina - igrala se sezona 1999/2000. u prvenstvu Jugoslavije, a Budućnost je sa 3:0 u seriji osvojila titulu protiv Partizana.
Nakon dva ubjedljiva trijumfa u Podgorici (81:57, 98:78) uslijedila je pobjeda u Pioniru (87:79), pa je tako ekipa Miroslava Mute Nikolića završila sezonu sa 28 pobjeda i NIJEDNIM porazom - 22 trijumfa u prvenstvu, tri u polufinalu protiv Hemofarma, tri u finalu protiv “crno bijelih”.
“Generalno, nisam pristalica da se živi od prošlosti. Bila su druga vremena, igrala se drugačija košarka, kvalitet i selekcija igrača su bili drugačiji... Ti košarkaši su napravili vrhunske karijere, ostavili dubok trag u istoriji jugoslovenske, evropske i svjetske košarke”, rekao je 45-godišnji Nikola Bulatović za Dnevne novine, čovjek koji je bio važan šraf u kaznenoj ekspediciji iz Podgorice...
“Međutim, ta moja generacija može da bude zvijezda vodilja i da pruži neki dodatni motiv da se nastavi put uspjeha”.
A u toj generaciji su igrali Vlado Šćepanović, Gavrilo Pajović, Haris Brkić, Dejan Radonjić, Dragan Vukčević, Vladimir Kuzmanović, Nikola Bulatović, Dejan Tomašević i Milenko Topić.
“Ako sportista nema vjeru, onda ne treba da se bavi bilo kojim sportom. Vjera mora da postoji. Budućnost je pokazala da posjeduje talenat, ali individualni kvalitet nije dovoljan u ovakvim mečevima. Treba taj kvalitet da se pretoči i materijalizuje”, jasan je trostruki šampion Jugoslavije (Partizan 1995, Budućnost 1999, 2000), dvostruki osvajač Kupa Jugoslavije (Partizan 1995, FMP 1997), te prvak Evrope (1997) i svijeta (1998)...
“Poslije 2:0 i načina na koji je Budućnost izgubila u Pioniru, nisam bio optimista. Jednostavno, Budućnost nije djelovala kao tim. Ali, momci su smogli snage, trijumfovali su pod pritiskom i pokazali su da mogu da igraju protiv Zvezde”.
Nekadašnji reprezentativac očekuje lijepu utakmicu za oko u majstorici finalne serije ABA lige.
“Volio bih da odlučuje jedna lopta, čisto zbog uživanja i neizvjesnosti. To bi bilo pravo finale, pravi kraj sezone, pa neka slavi ko bude bolji. Nadam se lijepoj košarci i pravoj košarkaškoj atmosferi. Sada je 0:0, odlučuje jedan meč, pa je psihološki pritisak na strani Zvezde, jer igraju u svojoj dvorani”, poručio je Bulatović, koji zna kako šampion ABA lige treba da igra protiv izazivača...
“Imaju još dva sata, neka daju maksimum. Neka se žrtvuju dva sata. Motiva imaju sigurno. Pokojni profesor Aca Nikolić nas je kao djecu vaspitavao, još u kadetskom uzrastu, da moraš da uradiš sve kada izađeš na parket. Jednostavno, kada se vratiš na klupu ili u svlačionicu, da možeš sam sebe da pogledaš i kažeš 'dao sam maksimum, nisam mogao više'”.
Doček u Beogradu će biti vruć, tu nema sumnje. Svi znamo šta
se dešavalo u prve dvije utakmice, a i u trećoj u Podgorici. Slijedi revanš. Vladimir Kuzmanović je već rekao da je 'to sve normalno, samo što smo prije 19 godina bili 'ustaše', a sada su igrači Budućnosti 'šiptari' i 'cigani'".
“Lično moja generacija se uvijek fokusirala na svoju igru, analizirali smo sebe pojedinačno šta možemo, šta može igrač koji nas čuva... Nisam se mnogo obazirao na atmosferu van parketa”, savjetuje Bulatović "plave", a onda se nadovezuje...
“San svakog igrača je da igra pred punom dvoranom, pa makar navijala i protiv tebe. Mojoj generaciji je to bio dodatni motiv, nekako nas je energetski dizalo. Nikada se ništa nikome nije desilo na parketu, a uvijek su igrači glavni i zbog njih se dolazi na utakmice”.
A sav taj "folklor" koji je viđen i u glavnom gradu Srbije, ali i u glavnom gradu Crne Gore...
“Ne bih se bavio time. Doživljavam to upravo kao folklor nas na Balkanu. Ne vidim tragediju. Da li je primitivno ili ne, možemo da pričamo. Međutim, mi smo takvi. Protivnik sam svih fizičkih kontakata, uticanja na igrače, ali grlom, dlanovima, skandiranjem, pjesmom - to je sastavni dio. Atmosfera kakva god da bude, treba da bude dodatni motiv”, podvukao je Bulatović.