Rinus Mikels spada među stručnjake koji su zauvijek promijenili igru i zadužili sve ljubitelje najvažnije sporedne stvari na svijetu.
Pep Gvardiola ne radi ništa novo na klupi Barselone. Samo sprovodi načela igre postavljena u Holandiji prije nekoliko decenija.
Rinus Mikels, tvorac "totalnog fudbala“, nagovijestio je sa Ajaksom krajem šesdesetih i reprezentacijom Holandije početkom sedamdesetih u kom pravcu će se fudbal razvijati do kraja 20. i početkom 21. vijeka.
Svojim konceptom igre presudno je uticao na karijeru Johana Krojfa, igračke i trenerske legende holandske reprezentacije, Ajaksa i Barselone - pionira igre koju danas imamo sreću da gledamo na utakmicama svjetskog šampiona.
Dakle, kako je Rinus Mikels učinio fudbal ljepšim?
Poslije uspješne karijere na mjestu napadača Ajaksa, tokom koje je u 269 utakmica postigao 121 gol, nekoliko sezona spremao se po amaterskim klubovima da 1965. godine konačno sjedne na klupu "kopljanika" i počne da piše fudbalsku istoriju.
Kao prvi Holanđanin na klupi Ajaksa, uzdigao je klub od kandidata za ispadanje iz lige do četvorostrukog šampiona u narednih šest godina.
Kruna njegovog rada u holandskom fudbalu svakako je uvođenje taktike "4-3-3", totalnog fudbala u kome svaki igrač osim golmana može uspješno da odgovori zadacima bilo koje pozicije.
Kako se taj princip "primio" u prvom timu Ajaksa dovoljno govori i podatak da se Mikels na kratko oprostio od Amsterdama pobjedom u finalu Kupa šampiona 1971. godine, a da je manje - više ista ekipa osvojila još dvije titule šampiona Evrope, uzastopno!
Mikelsov sistem igre u kome igrači neprestano mijenjaju mjesta na terenu porazio je i milanski Inter u finalu Kupa Šampiona 1972, godinu dana poslije njegovog odlaska. Novinari su taj meč opisali kao "smrt katenaća".
"Interova igra je potkopana. Defanzivni fudbal je uništen", pisalo je na naslovnim strana evropske štampe tih dana.
Naredna stepenica u Mikelsovoj karijeri bila je Barselona. Holanđanin je vodio u dva navrata i sa njom osvojio titulu nacionalnog prvaka 1974. godine i Kup Španije 1978.
Ipak, iako je i Barsa pod njegovim vođstvom igrala napadački i ofanzivno, Katalonci su mu najviše zahvalni zbog dovođenja Johana Krojfa 1973. godine - fudbalera i trenera koji je skoro podjednako zaslužan za današnju igru najboljeg tima na svijetu.
"Uvijek sam se divio njegovom vođstvu. Dok sam bio igrač, a kasnije i trener, nikad ni od koga nisam toliko naučio. Uvijek sam se trudio da ga imitiram i to je najveći kompliment koji sam mogao da dobijem", rekao je o svom idolu Krojf, koji je posle "kačenja kopački o klin" presudno uticao na igru Barselone i kao trener prvog tima u periodu od 1988. do 1996. godine.
Uprkos brojnim Mikelsovim uspesima tokom trenerske karijere (vodio je i Los Anđeles Asteke, Keln i Bajer Leverkuzen), kruna njegovog rada i "doktorska disertacija" na temu "totalnog fudbala" bio je uspjeh na Svjetskom prvenstvu 1974. godine, na kome su Holanđani izgubili u finalu od domaćina - Zapadne Njemačke.
Svijet je na velikoj sceni imao priliku da vidi do tad neviđenu igru konstantnog presinga, promjene pozicija i kreativnih napada, u kojima su prvi put učestvovali gotovo svi igrači.
Fudbal je zauvijek bio promijenjen.
Slične, još djelotvornije inovacije uveo je na Evropskom prvenstvu 1988. godine, kada je sa novom generacijom Holanđana postao kontinentalni šampion.
Novi tim bio je sastavljen od mladih Marka van Bastena, Ruda Gulita, Franka Rajkarda i Ronalda Kumana, fudbalera koji su obilježili kraj osamdesetih i početak devedesetih godina prošlog vijeka.
Holandski stručnjak uspio je i da sa tom ekipom predstavi svijetu svoj viđenje fudbala, a uspješno postavljanje Rajkarda i Kumana u posljednju liniju tima samo je dokaz uspjeha njegovog sistema.
Mikelsov stil igre - u kome svaki igrač može uspješno da igra na svakom dijelu terena, tako da se osnovna taktika (najčešće 4-3-3) ne mijenja zavisno od toka igre, lako se može "pročitati" u igri današnje Barselone.
Iako je akcenat igre Katalonaca vremenom prešao sa zamjene mjesta igrača na brzo kretanje lopte, sjetite se najboljeg trenera 20. vijeka svaki put kada vidite Danija Alveša kako "šparta" uzduž i poprijeko protivničke polovine terena, ili kad ponovo budete gledali Žerara Pikea kako asistira petom.
(MONDO, foto: Guliver/Getty images)