Andrija Milošević svojevremeno je sa Cetinja došao u Beograd i živio je veoma skromno
Jedno vrijeme radio je kao prodavac novina, a kada se zaposlio u "Ateljeu" čelnici su pristali da mu pomognu - iznajme stan i kupe potrebne stvari za domaćinstvo, kako sam sebi tada nije mogao da priušti čak ni pošten obrok.
Glumac je nebrojeno puta isticao da ga je glad ga naučila da prepozna prave vrijednosti i cijeni trud i rad.
"Život nije takmičenje, jedina titula koju imate i nosite sa sobom je titula ljudskog bića. Ukoliko pratite ono čovječansko u sebi spemni ste na svakojaku žrtvu zarad ljubavi. Srećni su oni koji se vole i poštuju, čuvaju i nadograđuju jedni druge", kaže on, koji je napomenuo i da "ne mogu" suštinski u njegovom riječniku ne postoji.
Da li ste tu karakternu crtu naslijedili od roditelja?
"Dok sam odrastao, zatim prolazio sjajnu školu i fakultet, vidio sam da sa 'ne mogu' neću daleko dogurati. Takođe sam primjetio da mnoge ljude sopstveni ego slabi i postaje snažan okidač za odustajanje. Ne razmišljajte o uspjesima, popularnosti, statusu, novcu i imate šansu da ostavite trag."
Kojih momenata tokom školovanja, a kojih provedenih sa pokojnim roditeljima Pekom i Verom volite da se prisjetite?
"Djetinjstvo polako iz sjećanja prelazi u mit. Tu se dodirne sa umjetnošću, a ko prepozna taj dodir postane pisac. Romantičarski gledam na te stvari. Djetinjstvo mi je bilo prepuno životnih lekcija, kojih sam tek kasnije postajao svjestan. Nisu to samo trenuci već i stil življenja i vaspitanja koji mi je pomogao da se sada izražavam slobodno."
Koliko često imate vremena da prošetate stazama kojima ste kao dječak sa mlađim bratom Veliborom prolazili?
"Slobodan čovjek ne živi u kavezu. Kada god hoću mogu da prošetam ulicama djetinjstva. Sjećanja su mi dostupna svakodnevno. Vremenom ona dobijaju razna tumačenja i oblike, zavisno od toga koliko sam lično i umno napredovao."
Dugo su vas dok niste bili zauzeti pitali kada ćete da se skrasite, kada ste se, međutim, zaljubili i sa djevojkom započeli zajednički život nastupila su pitanja koja se tiču ženidbe i potomaka. Da li vas ljudska znatiželja na te teme zabavlja ili zamara?
"Ne obraćam pažnju na to. Moj život je moj krst i moja stvar. Niko nema uticaj na njega. Ne pripadam nikakvoj modi razmišljanja. Jedino takav čovjek može zemlju, ljude i život učiniti boljim."
Da li pored velikog broja odigranih predstava, serija i filmova možete da kažete da ste ostvarili dječačke snove?
"Dječak koji ima ciljeve, više nije dječak. Onog trenutka kada počnete da kalkulišete u životu, zauvijek ste zaraženi odraslošću. Sve su uloge ja, a sebe čuvam od svega što smatram neupotrebljivim za boljeg mene."
