Rasta i Cobi otkrivaju kako su počeli da se bave muzikom
Posljednjih godina srpska muzička scena je upoznala Rastu, Cobija i autotjun. Od mladića koji su voljeli muziku, pravili bitove i tražili svoje mjesto na muzičkoj sceni, brzo su postali najtraženiji izvođači, tekstopisci, kompozitori...
Oni su za "Vice" sasvim iskreno otkrili da su "željeli da rade ono što vole i da budu bogati".
"Dosta smo se mi mučili kroz život da bismo sebi dozvolili da ne napravimo nešto. Igrom slučaja iz Prištine sam završio u Srebrenici nekoliko godina, ali uprkos svim crnim stvarima koje su se desile, uvijek sam bio okružen muzikom - baba je išla kroz kuću i pjevala, ćale je svirao gitaru... Kada sam došao u Beograd rastao sam u Sarajevskoj. Kada sam imao 16, 17 godina, vodio sam svoju emisiju na Radio Beogradu, rege šou. Onda sam počeo sam da produciram i sviram. Radio sam rege i sve vrh, sve je strava, ali nema para", rekao je Rasta.
Sarađivao je sa Cobijem i tada došao na ideju: "Mi nismo estrada, mi sami znamo šta smo, okej, ali hajde da napravimo neke konkretne pare. Pravili smo pjesme za narodnjake, prodavali i krenuli već dobro da zarađujemo. A onda se desila pjesma za koju smo rekli ovo ne može da se proda, ovo niko drugi neće moći - Kavasaki" - pjesma koja je stavila Rastu na muzičku mapu.
Cobi otkriva da je pravi "potop" došao s pjesmom "Kavali", ali i otkrio koga su prvo "prevarili" za pare:
"Prvi se na naše pjesme upecao Boban Rajović, posle se upecala Dara Bubamara, pa smo potom radili album Ane Nikolić. To je bila prekretnica", rekao je on i otkrio kako se piše pjesma za Daru Bubamaru: "Pravimo instrumental, a tekst... znaš nešto o životu Dare Bubamare, pa uzmeš novine i pročitaš i piši pjesmu za Daru".
Rasta je otkrio da je njegov prvi nastup bio u Švajcarskoj. "Dijaspora mora da se uzme u obzir kao važan element, jer naši pjevači ne bi imali 'ljeba da jedu bez tih nastupa. Sjećam se da sam pozvan u Cirih i ja pitam 'kako da idem, znam ko nastupa tamo, kako... kažem gazdi ja ovo radim 45 minuta, imam DJ-a, a da pjevam tuđe pjesme nema šanse. Kaže on meni: 'Može, samo dođi'. Slijećemo mi u Cirih, čeka nas neki "bmw" ulazimo, a gazda kaže 'e, večeras je Ceca u Cirihu, pa ne znam kako će biti kod nas u klubu, ali nemoj da brineš, evo ti pare unaprijed...". Mi tamo - klub prepun. I svi smo se usrali činjenicom da naši ljudi nisu debili, pogotovo preko. Ta noć je bila revolucionarna za mene, gazdu kluba, konobaricu u klubu... jer smo shvatili da naši ljudi znaju bolje da se ponašaju uz ovu muziku nego ovu drugu. Oni su odrasli uz muziku Džejsona Derula, Rijana im dolazi na koncerte i onda kada on čuje isti aranžman na srpskom, njemu je to siječenje vena".
Pogledajte MONDO priloge s Rastom i Cobijem:
