Prije pola vijeka, legendarni film je prikazan prvi put. Da li ste znali da je zamalo osvojio Oskara, ali i da su šamari i borbe u filmu bili pravi?
Snimljen prije tačno 50 godina u Vojvodini, film Aleksandra Saše Petrovića "Skupljači perja" je prvi koji tretira položaj Roma u društvu i otkriva njihov život i prvo ostvarenje u kojem Romi govore svojim jezikom. Ali to nije jedino po čemu je poseban...
Danas se u filmovima druže djeca i dinosaurusi izumrli prije više miliona godina, divlje životinje pričaju, automobili lete... I vrlo često sve to je snimljeno u jednom studiju ili animirano. Nema toga što uz pomoć moderne tehnologije ne može da izgleda toliko vjerodostojno da i najveći skeptici ne bi povjerovali. Međutim, ako se vratimo ne tako davno u prošlost spoznaćemo da su scene koje u ovom milenijumu važe za "mačji kašalj" zapravo bile vrlo opasne i da su zbog njihove autentičnosti glumci stradali.
Podsetićemo vas na dvije scene iz kultnog filma "Skupljači perja", snimljenog prije 50 godina, koji se i dalje smatra jednim od najznačajnijih ostvarenja jugoslovenske kinematografije. Reditelj Aleksandar Petrović zahtijevao je potpunu autentičnost za prvi domaći film snimljen na romskom jeziku, melodramu o ljubavi Bore i Tise u romskom naselju u Vojvodini. Konkretno, prije 50 godina to je za ekipu u kojoj su bili Bekim Fehmiu, Olivera Vučo, Bata Živojinović i drugi, podrazumijevalo da rade u blatu do koljena i danju i noću. I ne samo to, već da nema dublera i bilo kakvih "lažnjaka".
Sjećate se scene u kojoj Bekim šamara Oliveru? Ne, nisu je odglumili! Glumac je to učinio bez imalo nježnosti, a Olivera ni reč progovorila nije. Njen natečeni obraz dovoljno je govorio sam za sebe. Mediji su zabeležili da je glumica mjesec dana nakon toga oblogama hladila svoj obraz, a onda su nastavili scenu.
A pamtite li kada se Fehmiu i Bata tuku sa isukanim noževima u rukama? Nije bilo rezerve. Prvi put su to izveli u gomili perja, sa pravim noževima, a drugi put pod konjskim kopitima. Nije došlo do težih povreda glumaca samo zahvaljujući pukoj sreći.
Bora (Fehmiu) je oženjen starijom ženom, i zaljubljen u Tisu (Jovanović), čiji očuh Mirta (Živojinović) je njegov glavni konkurent u poslu skupljača perja. Mirta pokušava da je uda za maloljetnog dječaka, ali nakon toga je napastvuje, nakon čega ona bježi kod lokalne kafanske pjevačice Lenče (Vučo) i otkriva joj da želi da postane pjevačica u Beogradu.
Bora odvodi Tisu kod popa koji ih vjenčava, i živi sa njom i prethodnom ženom u svojoj kući. Tisa koristi njegovo odsustvo da krene u Beograd u potrazi za Lenčetovim sinom, koji navodno živi od pjevanja u prijestonici, ali otkriva da je on zapravo bogalj koji prosi po ulicama. Razočarana, pokušava da se vrati u selo ali je Turci koji su je pokupili kamionom siluju i ostavlju onesvješćenu. Bora je traži ali nalazi Mirtu, kada dolazi do njihovog konačnog obračuna u gomili perja. Iz perja izlazi samo Bora, a Mirtin leš baca u jezero. Na kraju filma, istraga utvrđuje da je Mirtu ubio Bora, ali njega više niko ne može da pronađe, uključujući i Tisu.
Sjećanje na "Sivi dom" (FOTO, VIDEO)
Film je te 1967. osvojio drugu nagradu po važnosti na Festivalu u Kanu, prije nego što je ta manifestacija počela da uručuje Zlatnu palmu. Gran pri je dodeljen filmu "Uvećanje" (Mikelanđelo Antonioni), dok se Petrović ovjenčao Velikom nagradom glavnog žirija. Nagrada je te godine "na ravne časti" podijeljena između Petrovića i Džozefa Lozija za film "Accident".
Naredne godine je nominovan za Oskara u kategoriji najboljeg filma van engleskog govornog područja. Nagrada je ipak otišla u ruke Jiržija Mencla, za film "Strogo kontrolisani vozovi".
Ali je narator rekao "nagradu prima Aleksandar Petrović za film 'Skupljači perja'"!
