Majka bebe stare samo dvije nedjelje objašnjava zašto joj ne stavlja pelene, već je uči da nuždu obavlja u toaletu otkako se rodila.
Sindi Liver kaže da je sve to zabavno, ali ponekad haotično iskustvo koje sa bebom dijeli od njenog rođenja.
"Kada sam prvi put rekla suprugu da ne namjeravam da stavljam bebi pelene i da ću je učiti da vrši nuždu u toaletu čim se rodi, mislio je da sam potpuno poludjela", kaže ova mama.
To se, kaže, ubrzo promijenilo kada ju je vidio kako drži bebu iznad lavaboa i nekoliko puta joj ponavlja da piški. "Onda se i on priključio i navikao na to", kaže Sindi.
"Komunikacija eliminacije" ili prirodna higijena novorođenčadi, kako se ova praksa zove, praktikuje se u mnogim kulturama širom svijeta, ali ne i u zapadnim zemljama.
"Bebe nisu drugačije od odraslih. Korišćenjem pelena se naviknu da vrše nuždu u njima, onda kada odrasli ne razumiju njihovu potrebu da ih odvedu u kupatilo", smatra Sindi.
"Taj instinkt se gubi do šestog mjeseca, ukoliko se njihova potreba ignoriše".
Ova mama dodaje da mnogi ljudi ne vjeruju u to da beba umije da komunicira svoju potrebe da piški ili kaki.
"Međutim, baš kao što umiju da nas obavijeste kada su umorne ili gladne, ako usporimo i posvetimo im pažnju, umjećemo da shvatimo i kada imaju potrebu za toaletom".
Sindi kaže da koristi zdrav razum, instinkt i da se trudi da sluša svoju bebu. "Ponekad sve shvatim pogrešno i desi se da imamo ‘incident’ u gaćicama, ali to je sve jer je nisam slušala".
Ona tvrdi da beba komunicira potrebu za kupatilom plakanjem i "vrištanjem", mada je ona vremenom uspjela da shvati bebinu rutinu.
"U našem slušaju, to znači da piški nekoliko puta ujutru, ali to je, naravno, drugačije kod svake bebe".
Sindi objašnjava da se dešava da se beba odgurne nogama od lavaboa dok je drži, na taj način joj dajući do znanja da joj se ne piški.
Za one mame koje žele da probaju isto, kaže da je najbolji način da ih na to naviknete tako što ćete ih voditi u toaletu svaki put kada se tokom noći probude.
"Većina nas mora da piški kada se probudi, nije drugačije ni kod beba".
Takođe, kaže ona, bebe često jedu nakon dojenja, a dok je drži iznad lavaboa često joj govori "piški, piški" (ili kaki, u zavisnosti od potrebe) ili glasom imitira zvuk mokrenja.
Kada se desi da ne stigne do nje na vrijeme ili ne shvati njenu potrebu, pa se beba upiški u gaćice, ponavlja joj nekoliko puta "upiškila si se", kako bi svoje "djelo" povezala sa mokrenjem.
Sindi kaže da iako nije lako, radije će to da radi nego da ćerkici mijenja prljave pelene i kada napuni tri godine, a dodaje i da na ovaj način razvija bliskost sa njom.
