Hrabra žena koje je doživjela pobačaj, napisala je nekoliko riječi o tom iskustvu i dirnula mnoge.
Emili Kristin je u osmoj nedelji trudnoće, na rednovnom pregledu, saznala da je izgubila bebu i svoje tužno iskustvo podijelila je na Facebooku.
"Slike koje sam vidjela na ultrazvuku bile su drugačije od prethodnih i drugačije od onih koje su moje drugarice postavljale na Facebook. Znala sam da nešto nije u redu", počela je svoju priču Emili.
"Ništa nisam vidjela jer je moje tijelo nekoliko sati ranije pobacilo. Doktorka koja me je pregledala bila je tiha i jednostavno sam znala. Izašla je iz prostorije i suprug me uvjeravao da će sve biti u redu. Ali, ne govorite to ženi koja je vidjela stotine snimaka sa ultrazvuka, koja je pretraživala Instagram slike uz heštag #8nedelja, kako bi vidjela kako beba izgleda. Odmah sam znala da nešto nije u redu, i nije bilo u redu. Sjećam se da me bilo strah da plačem. Osjećala sam da ne smijem da plačem jer trudnoća nije bila odmakla i jer se to dešava sve vrijeme. Sjećam se da sam se svakim dijelom svog bića trudila da zadržim suze i nisam smjela da pogledam lice svog supruga jer bi me njegov bol slomio".
Emili su ljekari poslali kući i rekli joj da "pusti tijelo da obavi svoje".
Ona kaže da se u njenom tijelu dešavalo sve ono što su joj doktori rekli da će se desiti, ali i neke stvari na koje nije bila spremna.
"Sve sam osjećala, ali jednostavno nisam umjela da pokažem svoja osjećanja. Doktorka mi je objasnila šta će se sve dešavati u mom tijelu i bila je u pravu za sve. Međutim, nije me upozorila šta će se desiti nakon inicijalnog bola".
"Nije mi rekla da ću nedeljama razmišljati samo o tome jer će mom tijelu dugo trebati da se 'očisti'. Nije mi rekla da ću morati da gledam supruga kako plače. Nije mi rekla koliko će mi biti teško da kažem mami šta se desilo, niti da će moje tijelo nedeljama nakon pobačaja i dalje 'misliti' da sam trudna", piše Emili u ovom iskrenom i dirljivom pismu.
"Nije mi rekla koliko će biti teško uvjeravati ljude da sam dobro, kad nisam. Nije mi rekla da ću preko noći postati ljubomorna. Nije mi rekla koliko će mi sada teže biti kada pitaju: 'Kada planirate djecu?' Nije mi rekla ni da će mi biti tako teško što sam izgubila nekoga koga nikada nisam upoznala. Ali, rekla mi je da je u redu da plačem i da nisam sama".
Emili kaže da je tek nakon razgovora sa prijateljicama i porodicom shvatila da zaista nije sama. Njena majka, tetka, sestra i sestrina najbolja prijateljica takođe su proživjele ovo užasno, bolno iskustvo.
Svojim pismom na Facebooku Emili je željela da žene koje prolaze kroz to, znaju da nisu same. Takođe, željela je da im poruči da, bez obzira na to što se dešava i drugim ženama, to ne umanjuje ničiju bol.
"Ljudi se pitaju zašto sam odlučila da pišem o tome mjesecima nakon pobačaja, ali okrutna istina je da vrijeme ne liječi sve rane, ali se nadam da moja priča nekom može da pomogne u zacijeljivanju te rane. Ne tražim sažaljenje niti odgovore. Pišem ovo jer će možda jednog dana neka žena zbog ovoga biti manje usamljena ili će joj ovo biti podsjetnik da ima nade nakon ovog bolnog iskustva".
Njena priča je mnoge dirnula (a možda je nekome zaista i pomogla!) i podijeljena je više od 20.000 puta na Facebooku.
"Rekla sam suprugu da ako ovo pomogne samo jednoj ženi da se osjeća bolje, to je dovoljno. Ispostavilo se da je mnogima pomoglo i sada se osjećam malo bolje", zaključila je ova hrabra žena.
