Advokat Vladimir Gajić konačno je pokazao svoje pravo lice i otkrio kakve interese zaista ima kada već danima sprovodi kampanju u kojoj relativizuje borbu države Srbije protiv mafije.
Najprije je za Nova S rekao da država Srbija ne vodi rat protiv mafije i organizovanog kriminala, nego "da je to samo obračun protiv konkurencije", kao i da je, kako je rekao, "iza svakog kriminala državna vlast", a onda je juče umanjio i razmjere afere kakva je dokumentovano i nesumnjivo nezakonito prisluškivanje srpskog predsjednika Aleksandra Vučića.
Gajić, koji je predsjednik Pravnog savjeta Narodne stranke Vuka Jeremića, priznao je jutros na N1 da advokatska kancelarija u kojoj radi učestvuje u odbrani bivše državne sekretarke MUP Dijane Hrkalović, koja je pod istragom zbog nezakonitog prisluškivanja predsjednika Srbije!
Gajić je tako sam sebi skinuo masku i otkrio prave motive zašto je najglasniji u kampanji relativizovanja ovog nezabilježenog udara na sam vrh države Srbije. Sada je, dakle, jasno odakle dolazi Gajićevo pogonsko gorivo koje ga već duže vrijeme pokreće da uporno širi od laži satkanu teoriju po kojoj je čitava stvar navodno izmišljena, a uloga Dijane Hrkalović, samim tim, prenaduvana. Gostujući na N1, Gajić je komentarisao objavljene dijelove iskaza Dijane Hrkalović na saslušanju, pa je bez ikakvog ustručavanja rekao:
- Ja dosta o tome znam zato što advokati iz kancelarije u kojoj radim brane Dijanu Hrkalović... Ništa od onoga što su tabloidi objavljivali nije bilo predmet pitanja na koja je ona odgovarala na tom saslušanju... Tu aferu prisluškivanja Vučića, to je on izmislio. Znači, niko njega nije prisluškivao. Tih hiljadu petsto i nešto razgovora o kojima on govori su njegovi upadi u mjere.
Izgovorio je to čovek koji je 2007. godine hapšen zbog podstrekivanja na zloupotrebe kojima su tadašnja preduzeća u sistemu "Geneksa" oštećeni za 61,92 miliona. Tada je u velikoj policijskoj akciji uhapšeno pet osoba, uključujući Petra Novakovića i Ivicu Lukića, dvojicu bivših generalnih direktora beogradskog preduzeca "Generaleksport", kao i Milorada Savićevića i Vladimira Gajića, dvojicu bivših generalnih direktora preduzeca „Internacional CG".
O moralu i profesionalnosti Gajića govori i činjenica da se on pre nekoliko godina lažno predstavljao kao predsjednik Advokatske komore Beograda, što je demantovala i sama komora. On je tada beogradskim advokatima poslao i navodnu novu adresu AKB, te unio potpunu zabunu koja je mesecima trajala. Da mu ni lojalnost nije jača strana pokazuje njegov stranački put koji je prilično krivudav, čak i za srpske prilike. On se prošetao od Demokratske stranke, pa je uskočio u Pravni savet prestolonaslednika, da bi kasnije prišao tadašnjem lideru pokreta Dosta je bilo Saši Raduloviću, kome je bio čovjek od povjerenja. Gajić se ušunjao i među najbliže saradnike nekadašnjeg predsjednika Pokreta slobodnih građana Saše Jankovića. Danas je desna ruka Vuka Jeremića u Narodnoj stranci.
Inače, zanimljivo je da Gajić sve ovo čini posredstvom medija Junajted grupe Dragana Šolaka. Ovi mediji su, slobodno se može reći, medijski sponzori kampanje relativizovanja zločina i opasne zamene teza.