U Bačkoj Palanci, gde živi nekoliko hiljada proteranih Srba u okviru hrvatske oružane akcije "Oluja", večeras je počelo obeležavanje Dana sećanja na sve stradale i prognane Srbe tokom te akcije.
- Obelezežavanje 23 godine od kako je proterano 250.000 Srba, uglavnom civila, žena i dece, te ubijeno i nestalo oko dve i po hiljade, počelo je parastosom koji služio patrijarh Irinej.
- Predsednik Srbije rekao je pred više hiljada ljudi koji su se okupili u Bačkoj Palanci da
je na današnji dan otpočela golgota čitavog jednog naroda koji je šiban mržnjom.
"Svaki zločin je večan, i ne može da se zaboravi. Da li možete da zamislite one koji će sutra da slave Jelenine suze i suze svih nas. Neka slave, a mi ćemo s ponosom gledati u budućnost", rekao je Vučić.
On je poručio Hrvatima koji će sutra slaviti zločin nad Srbima da treba da znaju - kad ubiješ nekog danas, ubićeš ga i sutra, prognao si svaki detalj njegovog života i nema okvira u koji to može da se smesti.
- "Jedina krivica i Ane Frank i Srba iz Krajine bilo je nečije ubeđenje da će bez njih neka zemlja biti lepša i bolja. Hitler je hteo svet bez Jevreja, a Hrvatska Hrvatsku bez Srba", istakao je Vučić i dodao da je Hrvatima bilo dovoljno samo nečije ime i prezime.
- "Pa ubili su i štene samo zato što je bio srpsko. Ubijali su i srpske krave, vadili im oči...", dodao je predsednik Srbije.
- Okupljenima se obratio i patrijarh Irinej koji je prvo služio parastos za stradale. Patrijarh je rekao da je jedina krivica nastradalih bila ta što su bili Srbi i pripadali su pravoslavnoj veri.
- "Jedina krivica i Ane Frank i Srba iz Krajine bilo je nečije ubeđenje da će bez njih neka zemlja biti lepša i bolja. Hitler je hteo svet bez Jevreja, a Hrvatska Hrvatsku bez Srba", istakao je Vučić i dodao da je Hrvatima bilo dovoljno samo nečije ime i prezime.
To je bio strašan dan naše istorije, jedan od najstrašnjih od postojanja na ovim prostorima, rekao je patrijarh i dodao da je najtragičnije to što oni nisu postradali od ruku nepoznatog naroda, niti od ruku neke nepoznate religije, već od braće hrišćana.
To stradanje je bilo takvo da se nebo zastidelo od ludosti ljudskih, rekao je Irinej na državnoj ceremoniji kojoj prisustvuje nekoliko hiljada ljudi.
Ako ima nekog ko je zatajio i mogao da to zlo zaustavi, to je bila Crkva, dodao je poglavar Srpske pravoslavne crkve aludirajući na Katoličku crkvu.
"Nažalost i njihova i naša tragedija", dodao je Irinej.
Među prognanima 1995. godine je bio i 62-godišnji Vilko Gogić iz Bosanske Krajine.
Počeo je novi život dolaskom u Srbiju, a danas, kaže, i kada bi hteo da se vrati nema gde.
Od "Oluje" do "Oluje": Stradanje nedužnog naroda
"Nemamo gde da se vratimo. To su sad ruševine, jedino zemlje ima. Ali i da se vratimo, ne možemo da obezbedimo egzistenciju", rekao je Gogić Tanjugu.
Đuro Šteljić, koji je sa ženom i tri sina proteran iz Korenice, kazao je za Tanjug da im je tog jutra u kuću došlo šest uniformisanih muškaraca, koji su im rekli da pokupe svoje torbe i nosite ili da ostave glave tu u stanu.
Navodeći da im ništa drugo nije preostalo da urade, Šteljić je kazao da se ne zna broja Srbima koje su zakopali pod autoput, rovokopačima kopali, pa ih asfaltom pokrivali.
"Naišla je policija, glavnog znam i rekli su nam da se kupimo i idemo odatle. Kažu, ovo je hrvatska domovina, ovo više nije vaše srpsko", priča Šteljić.
Slavlje u Hrvatskoj: Aplauz za osuđenog zločinca
Dodaje da je trebalo da u Srbiju dođu u šleperu, koji je išao iz Donjega Laca i koji je izgoreo, ali da je sudbina bila takva da dođu u jednom traktoru i tako prežive.
"Ništa nismo poneli, ostavili smo tanjir naliven supe, postavljen za doručak deci. Ostavili smo sve. Otišao sam 2000. da tražim radnu knjižicu u Korenicu, pitam policajca gde je Šumarija, objasnim mu da sam kod njih radio 30 godina. Pita me da li sam imao kuću, ja kažem da sam imao stan. On mi kaže, ako si imao kuću kupi ciglu, opsovao mi je srpsku majku i kazao je - ovo je gruda hrvatske domovine. Ja sam ostao bez reči, dočekao autobus iz Šibenika i vratio se nazad, više nisam išao, što ću, nemam šta tamo da radim", ispričao je Šteljić.
Dodao je da tada niko od Srba nije ostao, ali da poznaje jednog koji se vratio u Donji Lapac, u svoju kuću, koju je obnovio sa parama koje je imao.
"Sin mu nije mogao dobiti posao tu i vratio se u Banjaluku. Ja ga pitam kako je, a on mi kaže gledaju te kako će te skinuti i zato sam vratio sina", naveo je Šteljić.
Danu sećanja prisustvuju premijerka Srbije Ana Brnabić i ministri u Vladi Srbije, narodni poslanici, predstavnici Vojske Srbije i Srpske pravoslavne crkve.