Jovan Jovanović Zmaj je jedan od najplodnijih pjesnika srpskog romantizma. Svojom lirikom je vaspitavao i odgajao mnoge mališane...Podsjetite se njegovih pjesama!
Na današnji dan 1883. godine rođen je pjesnik Jovan Jovanović Zmaj, poznat i pod nadimkom Kiš Janoš u Novom Sadu. Ovdje je završio srednju školu i započeo gimanzijske dane.
Imao je prilike da studira u najljepšim gradovima tadašnje i sadašnje Evrope: Pešti, potom Beču i u Pragu.
U austrijskoj prestonici upoznaje Svetozara Miletića, Đuru Jakšića i Branka Radičevića. Nakon završetka studija, vraća se u Novi Sad gdje se pridružuje Miletiću u radu u novosadskom magistratu.
Kako mu posao baš nije "legao", Jovan napušta magistrat i pokreće književne časopise "Javor" i "Komarac".
Ako ste se pitali kako je dobio nadimak Zmaj, evo objašnjenja!
Ova zanimljiva priča stiže ni manje ni više od Laze Kostića koji je i pisao o tome kako su Jovanovića zvali Kiš Janoš što na mađarskom znači "Mali Jovan", jer bio niskog rasta. Zato se autor "Riznice pjesama" čudio kako to da "niski, vižljavi i ljepuškasti mladić bude zmaj?!"
Godine 1864. Jovanović pokreće satirični list do čijeg je imena došao igrom riječi. Dan održavanja Majske skupštine je bio 3. maja 1848. godine, baš kada su Srbi u Sremskim Karlovcima dobili autonomiju kojom nisu bili zadovoljni. Tog dana, 3. maja, Zmaj "krštava" svoj časopis.
Supruga Eufrosina Ruža Ličanin mu je bila vječita inspiracija
Al’ ja bih proveo
Čitav jedan vek,
Tražeći lepše,
Dičnije i slađe,
Milije ime,
Što još ne ču svet,
Da njim nazovem
Moj rumeni cvet.
Ružu je upoznao tokom posjete svojoj bolesnoj sestri od tetke u bolnici. Njena drugarica se pojavila na vratima bolničke sobe u kojoj mu je sestra ležala i on se zaljubio na prvi pogled. Ubrzo su se i vjenčali. Zmaj je tada imao 28, a Ruža samo 17. Inspirisan, Zmaj je počeo da piše zbriku pjesama "Đulići".
"Đulići" su dnevnik čistih, toplih i nevinih emocija. U tim pjesmama nema divljenja ljepoti njegove žene, već osjećanja koja ona, a kasnije i njegova djeca, u njemu izaziva.
Ruža mu je podarila petoro djece: Mirka, Tijanu, Savu, Juga i Smiljku. Krajem 1869. godine, Zmaj se iz Pešte vraća kao svršeni ljekar u Novi Sad, a posle i Pančevo. Tu živi u harmoniji sa porodicom, sve dok se nad njegovom idiliom nije nadvila neka crna sila i do 1872. mu "odnijela" skoro svu djecu, koja nisu ni detinjstvo doživela.
Slomljena i neutešna, ubrzo od tuberkuloze oboljeva i njegova Ruža. Ona umire u Pančevu iste godine, ostavivši mu tek rođenu ćerkicu Smiljku. Velike tragedije su Zmaja navele da usvoji dvije djevojčice- Mariju i Anku. Sa ćerkama odlazi u Futog, u kome nažalost i mala Smiljka umire, ne doživjevši drugi rođendan.
Pomislio je Zmaj, da će utjehu naći u usvojenim djevojčicama, ali i one umiru 1901. godine. Ove teške porodične tragedije i odlasci najmilijih dovele su Zmaja do toga da napiše zbirku "Đulići uveoci".
Strašno je to što je Čika Jova Zmaj usrećio mnoga detinjstva svojim pjesama, a da nije uživao u odrastanju svoje djece. Tri godine nakon smrti Ane i Marije, umire u Sremskoj Kamenici.
Pjesme koje je pisao obuhvataju djetinjstvo svakog čovjeka koji je rastao na ovim prostorima, kao i svim oni "pratiocima" tog perioda- igračkama, igrama, životinjama, odnosima prema odraslima...
Ta ljubav prema djeci su bile snažan podsticaj za pjesnika da napiše: "Điha điha četri noge", "Pačija škola", "Taši taši tanana", "Zima zima e pa šta je", "Al je lep ovaj svet", "Žaba čita novine" i mnoge druge.
U komentarima nam napišite koje se vi pjesmice sećate iz detinjstva, a koju je napisao čika Jova Zmaj.